Čelebija (ime)
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Čelebija
| Izgovor | Čelèbija |
|---|---|
| Rod | ženski |
| Porijeklo | |
| Značenje | plemenita; otmjena; gospodska; dama; lijepo odgojena |
| Porijeklo | tursko |
Čelebija (Čelèbija)
gen. -ē; vok. Čelèbija; prisv. pridjev Čelèbijīn; žensko ime (manje frekv.).
Iz tur. Çelebi (lično ž. ime) = plemenit; otmjen; gospodski; džentlemen; lijepo odgojen + naš nastavak -ja (radi deklinacije). Etimologija riječi çelebi nije sigurno utvrđena, jer neki orijentalisti misle da ne potječe iz turskog jezika. Nekada je u tur. jeziku ova riječ imala značenje: princ; knez; poglavica i sultanovi sinovi su je stavljali uz svoje rođeno ime kao titulu ili nadimak.
Hipok. Čéba, Čéla, Čélka, Čépka[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.