Emir (ime)
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Emir
| Izgovor | Èmīr |
|---|---|
| Rod | muško |
| Porijeklo | |
| Značenje | vođa; zapovjednik; vladar; knez; princ |
| Porijeklo | arapsko |
Emir (Èmīr)
gen. -íra; vok. Ȅmīre (u B. kr. i Ȅmīru); prisv. pridjev Emírov; muško ime (frekv.).
< tur. Emīr (lično m. ime), od ar. ämīr = vođa; zapovjednik; vladar; knez; princ.
Hipok. Émko, Émo, Émro, Mȉra, Míro
Ovo ime bilo je nekadašnja titula. U predislamskih Arapa riječ ämīr je označavala vođu plemena ili vojskovođu, a za vrijeme prvih halifa emirom je nazivan halifov namjesnik u nekoj zemlji ili oblasti. Riječ emir ulazila je u titulu halifa u obliku »ämīru-l-mu’minīn« što je značilo »vladar vjernika«, a poslije je postala i lično ime u nearapskih naroda.[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.