Bosanski jezik u Sandžaku

Bosanski jezik u Sandžaku danas se nalazi u zoni utjecaja srpskoga i crnogorskoga jezika čiji standardi neupitno djeluju na pojedine segmente jezika sandžačkih Bošnjaka.

Bosanski jezik u sjevernome Sandžaku

Srpski jezik je u obrazovnim, javnim i drugim državnim ustanovama dominantan, što će donekle imati za posljedicu i određene deformacije unutar dijalekatske baze govornika bosanskoga jezika. Proces jezičke deasimilacije i vraćanja svijesti o značaju bosanskoga jezika za očuvanje nacionalnoga identiteta Bošnjaka Sandžaka došao je u pretfinalnu fazu uvođenjem bosanskoga jezika, prvo kao fakultativnoga predmeta, a zatim cjelokupnoga osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja na bosanskome jeziku u školama gdje se većina đaka odluči za taj vid izvedbe nastave. Međutim, on još uvijek kvalitativno nije dovršen, naročito u dijelu izrade nastavnih planova i programa, udžbenika i literature, čemu su uzrok, s jedne strane, neizvršavanje obaveza državnih organa zaduženih za realizaciju tih projekata i, s druge strane, nedovoljna upućenost, nestručnost i neodgovornost onih koji su preuzeli da u ime Bošnjaka dovrše taj delikatni posao.

Tako su se u pojedinim udžbenicima potkrale nedopustive greške, što je dovelo do situacije da roditelji i đaci, s obzirom na to da se za obrazovanje na maternjem jeziku odlučuje svaka generacija učenika pojedinačno, u manjoj mjeri izaberu školovanje na bosanskome jeziku. Međutim, sve jača opća svijest o vlastitome maternjem jeziku i potrebi cjelovitoga rješavanja njegovoga statusa kod svih generacija Bošnjaka Sandžaka pojačava i težnju za alternativnim oblicima učenja, u čemu su od važnosti lokalni i regionalni mediji kao i stručna i opća literatura na bo- sanskome jeziku, što na koncu dovodi do razlučivanja nekoliko tipova sandžačkih govornika bosanskoga jezika:

• Prvi tip čine generacije starijih koji se skoro isključivo koriste sandžačkim dijalektom bosanskoga jezika bez pokušaja da svoj govor prilagode standardnome bosanskome ili srpskome jeziku.
• Drugi tip jeste srednja generacija koja je doskora u zvaničnoj komunikaciji isključivo govorila standardnim srpskim jezikom, a sada, usljed navedenih procesa, pokušava usvojiti standardni izričaj bosanskoga jezika, što dovodi do svojevrsne hibridnosti njenog govora.
• Treći tip čine pripadnici bošnjačke inteligencije, učenika i studenata kod kojih preovladava aktuelni normativni standard bosanskoga jezika s minimalnim prisustvom obilježja sandžačkoga dijalekta i standardnoga srpskoga jezika.

Prema izloženome, tendencija je da u skorijoj budućnosti većina Bošnjaka srbijanskoga dijela Sandžaka u najvećoj mjeri usvoji normu standardnoga bosanskoga jezika s određenim dijalekatskim karakteristikama.

U ostatku Srbije, enklave bosanskoga jezika skoro su na iščeznuću i mogu se prepoznati tek u sporadičnim slučajevima i isključivo kod svjesnijih pojedinaca.

Bosanski jezik u južnome Sandžaku

Govornici bosanskoga jezika u južnome dijelu Sandžaka susreću se s drugačijim izazovima, s obzirom na jezičku politiku i lingvističke prilike u toj državi. Standardni crnogorski jezik još se uvijek nalazi u fazi definiranja, standardiziranja i izgradnje, što je dodatno usporeno osporavanjem postojanja tog jezika od strane srpskih lingvista, kako iz Crne Gore, tako i iz Srbije, što bismo mogli okarakterizirati nacionalnom jezičkom politikom. Da bi nadomjestile taj nedostatak i napravile prevagu u odnosu na srpski jezik, državne institucije koje stoje iza projekta crnogorskoga jezika pokušavaju u ovaj lingvistički sistem integrirati posebnosti drugih autohtonih naroda na ovome prostoru. Po prirodi stvari, Bošnjaci su, s obzirom na leksičku bazu, kulturno naslijeđe i književna i jezička dostignuća, najpodesniji za taj proces te će se u najnovije vrijeme njihovi pisci intenzivno ugrađivati u crnogorski književni kanon, školsku lektiru i sve druge oblike izgradnje kulturnoga i jezičkoga identiteta, a njihova djela prilagođavati crnogorskome pravopisu, kao što je slučaj s nekolicinom autora čija su djela u čitankama već s bosanskoga prevedena na crnogorski.

Dugoročno, naročito iz razloga što Bošnjaci u Crnoj Gori nemaju mogućnost obrazovanja na maternjem jeziku, ovaj projekt može dovesti do ozbiljnijih jezičkih asimilacija u korist crnogorskoga a nauštrb bosanskoga jezika. U krajnjoj liniji, to će zavisiti od svijesti inteligencije i političkih predstavnika Bošnjaka koji su u poziciji da ovaj projekt modeliraju na način koji će bosanskome jeziku osigurati ravnopravnost u odnosu s crnogorskim i jezicima drugih naroda u ovoj državi.