Razlika između izmjena na stranici "Kurtagić"
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
| Red 2: | Red 2: | ||
Prema porodičnom predanju postoje tri verzije porodičnog porijekla Kurtagića. | Prema porodičnom predanju postoje tri verzije porodičnog porijekla Kurtagića. | ||
| − | # Od davnina postoji legenda da su rožajska bratstva [[Agović|Agovića]], Kurtagića, [[Ademagić|Ademagića]] i [[Ćatović|Ćatovića]] imala istog oca, Aguši Agolija, koji je u osmansko doba iz sjeverne Albanije došao u [[Rožaje]] sa svoja četiri sina: Agom, Kurtom, Ademom i Ćatom. U sjevernoj Albaniji pleme [[Klimenti|Klimenta]] koje je prije islama bilo u katoličanstvu, poslije žestokih sukoba sa osmanskom vojskom bilo je poraženo i primorano da napusti svoje krajeve ili da plaća harač. Protjerani su na [[Pešterska visoravan|Peštersku visoravan]] koja je bila potpuno nenaseljena i u rožajski kraj koji je bio slabo naseljen, preko Peći i Kaluđerskog laza. Rožaje je u to vrijeme nosilo naziv Trgovište. Aguši Agoli je sa svojim sinovima napravio četiri kuće od brvana i kamena. Ago se naselio na lijevoj obali Ibra u području ušća rječice Ibarac, Adem u području ušća Lovničke rijeke, a Kurto i Ćato na desnoj obali Ibra ispod visoravni Laništa, tako da ova četiri brata možemo ubrojiti u prve utemeljitelje razvoja grada Rožaja. Ago je imao devet sinova, Kurto sedam, Adem tri i Ćato dva sina. Svi su bili borbenog duha i vješti u baratanju sabljom, te su tako brzo našli službu u lahkoj osmanskoj konjici. Titulu age stekla su četiri Agova sina, tri Kurtova, dva Ademova i jedan Ćatov sin. Ubrzo su se proširili posjedi bratstvenika, tako da i danas neki nose nazive Agov do, Agovska brda, naselje Agovići itd. Sultanu su, po predaji, od nekih Rožajaca poslati stihovi o zauzimanju pomenutih posjeda: ,,Pišti pile iz ljušture, ne smije se izvesti, jer će i njega Ago sa devet sinova pojesti”. Agovih devet sinova podigli su devet kuća opasanih zidovima koji su imali ulaznu kapiju na istoku i izlaznu na zapadu, koje su bile otvorene sve do završetka jacijskog namaza. Danas potomci gore spomenute braće nose prezimena: Agovići, Kurtagići, Ademagići i Ćatovići. Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ”Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići”. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora. U proljeće i jesen rožajski radnici transportovali su suhu drvenu građu niz nabujalu rijeku Ibar sve do današnje [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]] i [[Kraljevo|Kraljeva]]. Posljednji u osmanskoj službi, od Agovića bio je r. Ćerim-aga Agović koji je u vojnoj službi proveo više od trideset godina. Ženio se dvanaest puta, ali niti sa jednom ženom nije imao djece. | + | #Od davnina postoji legenda da su rožajska bratstva [[Agović|Agovića]], Kurtagića, [[Ademagić|Ademagića]] i [[Ćatović|Ćatovića]] imala istog oca, Aguši Agolija, koji je u osmansko doba iz sjeverne Albanije došao u [[Rožaje]] sa svoja četiri sina: Agom, Kurtom, Ademom i Ćatom. U sjevernoj Albaniji pleme [[Klimenti|Klimenta]] koje je prije islama bilo u katoličanstvu, poslije žestokih sukoba sa osmanskom vojskom bilo je poraženo i primorano da napusti svoje krajeve ili da plaća harač. Protjerani su na [[Pešterska visoravan|Peštersku visoravan]] koja je bila potpuno nenaseljena i u rožajski kraj koji je bio slabo naseljen, preko Peći i Kaluđerskog laza. Rožaje je u to vrijeme nosilo naziv Trgovište. Aguši Agoli je sa svojim sinovima napravio četiri kuće od brvana i kamena. Ago se naselio na lijevoj obali Ibra u području ušća rječice Ibarac, Adem u području ušća Lovničke rijeke, a Kurto i Ćato na desnoj obali Ibra ispod visoravni Laništa, tako da ova četiri brata možemo ubrojiti u prve utemeljitelje razvoja grada Rožaja. Ago je imao devet sinova, Kurto sedam, Adem tri i Ćato dva sina. Svi su bili borbenog duha i vješti u baratanju sabljom, te su tako brzo našli službu u lahkoj osmanskoj konjici. Titulu age stekla su četiri Agova sina, tri Kurtova, dva Ademova i jedan Ćatov sin. Ubrzo su se proširili posjedi bratstvenika, tako da i danas neki nose nazive Agov do, Agovska brda, naselje Agovići itd. Sultanu su, po predaji, od nekih Rožajaca poslati stihovi o zauzimanju pomenutih posjeda: ,,Pišti pile iz ljušture, ne smije se izvesti, jer će i njega Ago sa devet sinova pojesti”. Agovih devet sinova podigli su devet kuća opasanih zidovima koji su imali ulaznu kapiju na istoku i izlaznu na zapadu, koje su bile otvorene sve do završetka jacijskog namaza. Danas potomci gore spomenute braće nose prezimena: Agovići, Kurtagići, Ademagići i Ćatovići. Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ”Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići”. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora. U proljeće i jesen rožajski radnici transportovali su suhu drvenu građu niz nabujalu rijeku Ibar sve do današnje [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]] i [[Kraljevo|Kraljeva]]. Posljednji u osmanskoj službi, od Agovića bio je r. Ćerim-aga Agović koji je u vojnoj službi proveo više od trideset godina. Ženio se dvanaest puta, ali niti sa jednom ženom nije imao djece. |
| − | # Prema Bahrudinu Kurtagiću, Kurtagići su potomci vojnika koji se naselio iz Bosne u Rožaje. | + | #Prema Bahrudinu Kurtagiću, Kurtagići su potomci vojnika koji se naselio iz Bosne u Rožaje. |
| − | # Prema Besimu Agiću, Kurt-aga je bio Arnaut koji se školovao u Sarajevu. U vrijeme kada su Arnauti dizali pobude protiv Osmanskog carstva. Kurt-aga je tražio dozvolu da se vrati u svoj zavičaj i da utiče da se pobune smire. Nakon što je umirio pobunjenike, oženio se iz Đakovice. Nakon toga je dobio molbu da dođe u Trgovište (Rožaje) i izmiri u krv zavađene Nokiće i Dazdareviće.Nakon što ih je izmirio, raselio ih je iz grada u sela. Ostao je da živi u Rožajama i imao je četriri sina: Adema ([[Ademagić|Ademagići]]), Nuha (Kurtagići), Ćata ([[Ćatović|Ćatovići]]) i Aga ([[Agović|Agovići]]). | + | #Prema Besimu Agiću, Kurt-aga je bio Arnaut koji se školovao u Sarajevu. U vrijeme kada su Arnauti dizali pobude protiv Osmanskog carstva. Kurt-aga je tražio dozvolu da se vrati u svoj zavičaj i da utiče da se pobune smire. Nakon što je umirio pobunjenike, oženio se iz Đakovice. Nakon toga je dobio molbu da dođe u Trgovište (Rožaje) i izmiri u krv zavađene Nokiće i Dazdareviće.Nakon što ih je izmirio, raselio ih je iz grada u sela. Ostao je da živi u Rožajama i imao je četriri sina: Adema ([[Ademagić|Ademagići]]), Nuha (Kurtagići), Ćata ([[Ćatović|Ćatovići]]) i Aga ([[Agović|Agovići]]). |
==Srodstvo== | ==Srodstvo== | ||
| − | Pripadaju haplogrupi [[E-BY105970]]. DNK istraživanje potvrđuje da su Kurtagići porijeklom od [[Klimenti]].<ref>https://bosnjackidnk.com/porijeklo-porodice-kurtagic-iz-rozaja/</ref> | + | Pripadaju haplogrupi [[E-BY105970]]. |
| + | |||
| + | DNK istraživanje potvrđuje da su Kurtagići porijeklom od [[Klimenti]].<ref>https://bosnjackidnk.com/porijeklo-porodice-kurtagic-iz-rozaja/</ref> | ||
==Poznate ličnosti== | ==Poznate ličnosti== | ||
Trenutna verzija na dan 28 april 2020 u 22:17
Porijeklo
Prema porodičnom predanju postoje tri verzije porodičnog porijekla Kurtagića.
- Od davnina postoji legenda da su rožajska bratstva Agovića, Kurtagića, Ademagića i Ćatovića imala istog oca, Aguši Agolija, koji je u osmansko doba iz sjeverne Albanije došao u Rožaje sa svoja četiri sina: Agom, Kurtom, Ademom i Ćatom. U sjevernoj Albaniji pleme Klimenta koje je prije islama bilo u katoličanstvu, poslije žestokih sukoba sa osmanskom vojskom bilo je poraženo i primorano da napusti svoje krajeve ili da plaća harač. Protjerani su na Peštersku visoravan koja je bila potpuno nenaseljena i u rožajski kraj koji je bio slabo naseljen, preko Peći i Kaluđerskog laza. Rožaje je u to vrijeme nosilo naziv Trgovište. Aguši Agoli je sa svojim sinovima napravio četiri kuće od brvana i kamena. Ago se naselio na lijevoj obali Ibra u području ušća rječice Ibarac, Adem u području ušća Lovničke rijeke, a Kurto i Ćato na desnoj obali Ibra ispod visoravni Laništa, tako da ova četiri brata možemo ubrojiti u prve utemeljitelje razvoja grada Rožaja. Ago je imao devet sinova, Kurto sedam, Adem tri i Ćato dva sina. Svi su bili borbenog duha i vješti u baratanju sabljom, te su tako brzo našli službu u lahkoj osmanskoj konjici. Titulu age stekla su četiri Agova sina, tri Kurtova, dva Ademova i jedan Ćatov sin. Ubrzo su se proširili posjedi bratstvenika, tako da i danas neki nose nazive Agov do, Agovska brda, naselje Agovići itd. Sultanu su, po predaji, od nekih Rožajaca poslati stihovi o zauzimanju pomenutih posjeda: ,,Pišti pile iz ljušture, ne smije se izvesti, jer će i njega Ago sa devet sinova pojesti”. Agovih devet sinova podigli su devet kuća opasanih zidovima koji su imali ulaznu kapiju na istoku i izlaznu na zapadu, koje su bile otvorene sve do završetka jacijskog namaza. Danas potomci gore spomenute braće nose prezimena: Agovići, Kurtagići, Ademagići i Ćatovići. Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ”Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići”. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora. U proljeće i jesen rožajski radnici transportovali su suhu drvenu građu niz nabujalu rijeku Ibar sve do današnje Kosovske Mitrovice i Kraljeva. Posljednji u osmanskoj službi, od Agovića bio je r. Ćerim-aga Agović koji je u vojnoj službi proveo više od trideset godina. Ženio se dvanaest puta, ali niti sa jednom ženom nije imao djece.
- Prema Bahrudinu Kurtagiću, Kurtagići su potomci vojnika koji se naselio iz Bosne u Rožaje.
- Prema Besimu Agiću, Kurt-aga je bio Arnaut koji se školovao u Sarajevu. U vrijeme kada su Arnauti dizali pobude protiv Osmanskog carstva. Kurt-aga je tražio dozvolu da se vrati u svoj zavičaj i da utiče da se pobune smire. Nakon što je umirio pobunjenike, oženio se iz Đakovice. Nakon toga je dobio molbu da dođe u Trgovište (Rožaje) i izmiri u krv zavađene Nokiće i Dazdareviće.Nakon što ih je izmirio, raselio ih je iz grada u sela. Ostao je da živi u Rožajama i imao je četriri sina: Adema (Ademagići), Nuha (Kurtagići), Ćata (Ćatovići) i Aga (Agovići).
Srodstvo
Pripadaju haplogrupi E-BY105970.
DNK istraživanje potvrđuje da su Kurtagići porijeklom od Klimenti.[1]
Poznate ličnosti
- Kurt-aga Klimenta – rodonačelnik plemena
- Murat Kurtagić – guslar