Bekir (ime)
Izgovor | Bèkir |
---|---|
Rod | muški |
Porijeklo | |
Značenje | ranoranilac; prvorođeno dijete |
Porijeklo | arapsko |
Bekir (Bèkir)
gen. -a; vok. Bèkire; prisv. pridjev Bèkirov; muško ime (frekv.).
< tur. Bekir < ar. Bäkr (lično m. ime) = ranoranilac; prvorođeno dijete.
Modif. Bèćir
Odrediti etimologiju i značenje ovoga imena nije jednostavno, jer se ono bez oznake vokala može čitati različito (a u ar. jeziku kratki vokali se ne označavaju). Ako se čita bäkr, onda to znači: mužjak mlade deve, mlada deva; ako se čita bäkur ili bäkir, onda znači – ranoranilac, a može se čitati i bikr pa tada znači: prvorođeno dijete, ili nevina djevojka. U takvoj analizi pada na pamet ime Muhammedovog najbližeg sarađnika, punca i prvog halife koji se zvao Äbū Bäkr, što u prijevodu znači: otac Bäkrov. Ali baš takvo značenje i stvara poteškoće, jer on nije uopće imao muškog potomstva a kamoli sina Bäkra. Zato su neki orijentalisti mišljenja da je bäkr nastalo od bikr zamjenom vokala (koji se ne označavaju), pa bi onda Äbū Bäkr značilo: otac nevine djevojke. Motivi za takvo mišljenje vjerovatno su nastali iz činjenice što je Äbū Bäkr imao mladu kćer Aišu, koju je udao za Muhammeda, čije su sve dotadašnje žene nekad imale svoje muževe, pa je zbog Muhammedove ženidbe s mladom djevojkom njezin otac prozvan Äbū Bäkr (= otac nevine djevojke). Sigurno je samo da riječ bäkr ima više pravih i prenesenih značenja i da su motivi davanja takvog višeznačnog imena različiti (A. Gafurov).[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.