Emina (ime)
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Emina
| Izgovor | Emína |
|---|---|
| Rod | ženski |
| Porijeklo | |
| Značenje | poštena; sigurna; povjerlijva; časna; vjerna; privržena; čestita |
| Porijeklo | arapsko |
Emina (Emína)
gen. -ē; vok. Emína; prisv. pridjev Emínīn; (u B. kr. Emíne, gen. -ē; vok. Emíne; prisv. pridjev Emínīn; u TZ Ȅmina, gen. -ē; vok. Ȅmina; prisv. pridjev Ȅminīn); žensko ime (frekv.).
< tur. Emine (lično ž. ime), od ar. ämīnä = poštena; sigurna; povjerlijva; časna; vjerna; privržena; čestita.
Hipok. Éma, Èmīnka, Émka, Èmuša, Mína, Mînka[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.