Harun (ime)
Izgovor | Hárūn |
---|---|
Rod | muški |
Porijeklo | |
Značenje | konj, obijestan, nemiran, silovit, ljut, tvrdoglav, ćidljiv |
Porijeklo | arapsko |
Harun (Hárūn)
gen. -úna; vok. Hárūne; prisv. pridjev Harúnov; Hárun, gen. -a; vok. Hárune; prisv. pridjev Hárunov; muško ime (frekv.).
Iz ar. Hárūn (lično m. ime < st. hebr. Aharon, Aron). Značenje ovoga imena nije sigurno utvrđeno. Oleg Mandić mu ne daje nikakvu etimologiju, Abdulah Škaljić kaže da je preuzeto iz hebrejskog jezika ali ga ne prevodi (kao drugo značenje ar. imenice ḥarūn navodi konj, obijestan, nemiran, silovit, ljut, tvrdoglav, ćidljiv), dok u »Biblijskom leksikonu« stoji da je porijeklom iz hebrejskog jezika ali nepoznata značenja. N. A. Petrovski pretpostavlja da to ime potječe iz st. hebrejskog i prevodi ga kao »sanduk, kovčeg zavjeta«, a A. Gafurov tvrdi da je iz st. hebr. i daje mu značenje »gorski, planinski«. Naš arabist dr Teufik Muftić u svome Arapsko-srpskohrvatskom rječniku uz riječ hárūn ima oznaku da nije arapskog porijekla, da u prijevodu znači »mačak« i da uz to može biti i vlastito ljudsko ime.[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.