Porijeklo
Postoje tri verzije porodičnog predanja o porodici Agović.
Verzija I – Od davnina postoji legenda da su rožajska bratstva Agovića, Kurtagića, Ademagića i Ćatovića imala istog oca, Aguši Agolija, koji je u osmansko doba iz sjeverne Albanije došao u Rožaje sa svoja četiri sina: Agom, Kurtom, Ademom i Ćatom. U sjevernoj Albaniji pleme Klimenta koje je prije islama bilo u katoličanstvu, poslije žestokih sukoba sa osmanskom vojskom bilo je poraženo i primorano da napusti svoje krajeve ili da plaća harač. Protjerani su na Peštersku visoravan koja je bila potpuno nenaseljena i u rožajski kraj koji je bio slabo naseljen, preko Peći i Kaluđerskog laza. Rožaje je u to vrijeme nosilo naziv Trgovište. Aguši Agoli je sa svojim sinovima napravio četiri kuće od brvana i kamena. Ago se naselio na lijevoj obali Ibra u području ušća rječice Ibarac, Adem u području ušća Lovničke rijeke, a Kurto i Ćato na desnoj obali Ibra ispod visoravni Laništa, tako da ova četiri brata možemo ubrojiti u prve utemeljitelje razvoja grada Rožaja. Ago je imao devet sinova, Kurto sedam, Adem tri i Ćato dva sina. Svi su bili borbenog duha i vješti u baratanju sabljom, te su tako brzo našli službu u lahkoj osmanskoj konjici. Titulu age stekla su četiri Agova sina, tri Kurtova, dva Ademova i jedan Ćatov sin. Ubrzo su se proširili posjedi bratstvenika, tako da i danas neki nose nazive Agov do, Agovska brda, naselje Agovići itd. Sultanu su, po predaji, od nekih Rožajaca poslati stihovi o zauzimanju pomenutih posjeda: ,,Pišti pile iz ljušture, ne smije se izvesti, jer će i njega Ago sa devet sinova pojesti”. Agovih devet sinova podigli su devet kuća opasanih zidovima koji su imali ulaznu kapiju na istoku i izlaznu na zapadu, koje su bile otvorene sve do završetka jacijskog namaza. Danas potomci gore spomenute braće nose prezimena: Agovići, Kurtagići, Ademagići i Ćatovići. Prvi bratstvenici Agovići i Kurtagići obavljali su poslove vezane za nošenje i upotrebu oružja, a Ademagići i Ćatovići obavljali većinu administrativnih poslova i održavanja vojne postaje u Rožajama. Iz okolnih sela, sa Pešteri i Berana u Rožaje se skupljala sitna i krupna stoka, te dželepima tjerala za Istanbul. Kako smo kazali, oružanu pratnju su uglavnom osiguravali Agovići i Kurtagići, dok su čipčije bili goniči stoke. Velika sandžačka zelena prostranstva i pašnjake koristile su stotine hiljada ovaca i goveda, pa je nastala i rožajska izreka ”Da Stambol izgori, Rožaje bi ga svojim prirodnim bogastvom ponovo moglo podići”. Ova se izreka koristila do odlaska Turaka sa ovih prostora. U proljeće i jesen rožajski radnici transportovali su suhu drvenu građu niz nabujalu rijeku Ibar sve do današnje Kosovske Mitrovice i Kraljeva. Posljednji u osmanskoj službi, od Agovića bio je r. Ćerim-aga Agović koji je u vojnoj službi proveo više od trideset godina. Ženio se dvanaest puta, ali niti sa jednom ženom nije imao djece.
Besim Agić: Verzija II – Kurt-aga je bio Arnaut koji se školovao u Sarajevu. U vrijeme kada su Arnauti dizali pobude protiv Osmanskog carstva. Kurt-aga je tražio dozvolu da se vrati u svoj zavičaj i da utiče da se pobune smire. Nakon što je umirio pobunjenike, oženio se iz Đakovice. Nakon toga je dobio molbu da dođe u Trgovište (Rožaje) i izmiri u krv zavađene Nokiće i Dazdareviće.Nakon što ih je izmirio, raselio ih je iz grada u sela. Ostao je da živi u Rožajama i imao je četriri sina: Adema (Ademagići), Nuha (Kurtagići), Ćata (Ćatovići) i Aga (Agovići).
Verzija III – Iz Selca u Rožaje su se doselila dva brata iz plemena Klimente, Ago i Jonuz. Ago se nastanio sa lijeve obale Ibra, blizu Klekovače. Bili su imućni pa su sagradili kulu. Kula je pružala utočište odmetnicima, pa je su paša prizrenski poslao vojsku. Iz kule je pružen žestok otpor, gdje je poginulo 16 osmanskih vojnika. Kada su napokon zauzeli kulu, zarobili su 60 odmetnika na čelu sa Agom i Jonuzom. Skadarski kadija je odmetnike osudio na po 100 godina robije, a njihove vođe, Aga i Jonuza na vješanje. Međutim, oni su pašinici bili daidže, pa je ona zaprijetila da će paši otrovati nekog najmilijeg, ako ih pogubi. Paša je donio novu presudu, da se Ago i Jonuz moraju otkupiti zlatom u svojoj težini. Ago je rasporodao svu imovinu i opet mu je falilo 5 oka zlata. Paša mu je oprostio preostali dug i njega i brata pustio na slobodu. Većina preostalih odmetnika je umra u skadarskim tamnicama. Osmanlije su Agovića kulu uništili.
Srodstvo
Pripadaju haplogrupi E-BY105970. Najbliži genetski srodnici Agovićima su Kurtagići iz Rožaja.
DNK istraživanje potvrđuje da su Agovići porijeklom od Klimenti, od roda Selčana.[1]
Poznate ličnosti
- Ago Klimenta– rodonačelnik plemena