| Husein-pašina džamija | |
|---|---|
| Vakif | Husein-paša Boljanić |
| Godina gradnje | Oko 1570. godine pominje se imam ove džamije |
| Rad džamije | Džamija je aktivna na svih pet namaza |
| Tarih na džamiji | O, Ti koji otvaraš vrata-otvori nam najljepša vrata! Kada se otvore, neka se zatvore oči neprijatelja-
upravo kako stoji u suri: „Mi smo Ti zaista otvorili...“ Uzvišeno djelo Husein-paše – otvori se ozari poput divotne ruže; Uz to, lijep hronostih obnove divne doline – prvi po hidžri, a drugi po finansijskoj godini, o voljeni! „Divno se obnovi ova kuća, božije oko-kako se Ozari ova divna i prelijepa bogomolja.“ |
| Arhitektura | |
| Tip | Džamija sa kupolom |
| Prateći objekti | Gasulhana, abdesthana, mezaristan, sahat kula |
Huseinpaša Boljanić je ovu džamiju podigao 1569. godine i nalazi se u Pljevljima, Sandžak. Ona, prema mišljenju Andreja Andrejevića ne samo da zauzima istaknuto mjesto među spomenicima islamske umjetnosti na teritoriji bivše Jugoslavije, već po svom arhitektonskom tipu i karakteristikama predstavlja jedinstvenu građevinu ovakve vrste na našim prostorima. Koliko je ova građevina odudarala od drugih islamskih sakralnih objekata podizanih širom Crne Gore, svjedoči podatak da je Evlija Čelebi, koji je proputovao čitavim Carstvom, poredi sa „kakvom carskom džamijom“.[1] Ona je i izraziti primjer brzine kojom se umjetnički uticaj iz prijestonice širio u udaljene djelove Carstva.[2]
Huseinpašina zadužbina višestrukih namjena odgovorila je željama graditelja – odoljela vremenu i dala svojevrstan pečat Pljevljima kao važnom gradskom naselju. Skladnost, neuobičajena toplina ukrasa i prozračnost kamena džamije, nenametljivo opominju i svjedoče o stremljenju da se ljepotom i pregnućem ostane u „vječnom trajanju“.[3]
Historija
Nije ostao zabilježen podatak kome se neimaru može pripisati ova građevina, čija stilska rješenja upućuju na rješenja prijestoničke umjetnosti ranocarigradske škole.[4] Na temelju jedne prepiske sa Portom u kojoj Huseinpaša traži majstora za zidanje tvrđave u Makarskoj i predlaže da to bude Hajrudin, neimar mostarskog mosta iz 1566. godine, može se zaključiti da je dobro poznavanje Hajrudinove majstorske vještine, najvjerovatnije navelo Husein pašu da, nakon završetka posla u Makarskoj 1568. godine, sljedeće, 1569. godine, angažuje Hajrudina za gradnju svoje džamije. Izvjesno je da su uz Hajrudina mogli doći i dubrovački majstori, pošto su u to vrijeme intenzivno angažovani na izgradnji više zdanja na prostoru hercegovačkog sandžaka, a poznato je da je Huseinpaša imao izuzetno dobre odnose sa Dubrovačkom Republikom.[5]
U Huseinpašinoj džamiji do danas je sačuvano samo nekoliko starih rukopisnih i štampanih knjiga. Među njima se posebno izdvaja rukopisni Kur'an. Ispisan je arapskim pismom, izuzetne iluminacije urađene pretežno u plavoj, zelenoj i crvenoj boji, na zlatnoj podlozi. Nastao je u XVI vijeku sa očuvanom zabilješkom o Huseinpaši kao njegovom naručiocu, odnosno vlasniku dobra.[6]
Dizajn i konstrukcija
Huseinpašina džamija skromnih je dimenzija. Na prostoru bivše Jugoslavije ubrajala se u red džamija srednje veličine. Leži na kockastom postolju i gotovo da je kvadratne osnove. Dugačka je 17,20 m, a široka 13,10 m, sa zidovima debljine 1,10 m.[7] Uz desni prednji jugozapadni ugao osnovnog kubusa džamije uzdiže se minaret. Na tridesetom metru minareta dominira umjetnički lijepo izrađeni šerefet ukrašen stalaktitima, što daje impresivnu sliku: „Kao strela upućena nebu, vitko minare odvlači kamenu ljepoticu nebu, kome je bila upućena zajednička molba dobročinitelja i anonimnog neimara za vječno trajanje vanvremensko“.[8]
Ova džamija je zidana od fino tesanog kamena, pedantno složenog u pravilne horizontalne redove, izuzimajući slijepe kupolice i minaret, za koje je korišćen laporac umjesto kamena. Skladni unutrašnji prostor Huseinpašine džamije dočarava impozantna plava i visoka kupola. Ona je vješto islikana živopisnim bojama u pravilno raspoređenim vegetabilnim motivima, dok zidove ukrašavaju citati iz Kur'ana. Na uobičajenom mjestu jugoistočnog zida smještena je molitvena niša reprezentativnog mihraba.[9]
Literatura
- ↑ Evlija Čelebi, Putopis..., 397.
- ↑ Andrej Andrejević, Pljevaljska džamija i njeno mjesto u islam- skoj umjetnosti na našem tlu, Seoski dani Sretena Vukoslavljevića, knj. V, Prijepolje 1978, 188. Mehmed HadžiŠehović, Prvi islamski kulturno- istorijski spomenici, Mileševski zapisi, br. 5, Prijepolje 2002, 142.
- ↑ Dragana Kujović, n, d, 30.
- ↑ Andrej Andrejević, n. d, 187.
- ↑ Andrej Andrejević, n. d, 187.
- ↑ Dragana Kujović, n, d, 30.
- ↑ Radoman Risto Manojlović, Kulturno-istorijski spomenici Pljevaljskog kraja, Istorija Pljevalja..., 638639.
- ↑ Vitomir Srbljanović, Husein-pašina džamija u Pljevljima, Mo stovi, br. 7, Pljevlja 1970, 98.
- ↑ Andrej Andrejević, n. d, 182.