Fatihov most u Prijepolju
HISTORIJA
Pošto se Prijepolje kao naselje formiralo na desnoj obali Lima uvijek je postojala potreba da se rijeka pređe da bi se došlo u Prijepolje ili da bi se iz njega otišlo. Prelaženje preko rijeka u prošlim vjekovima , tamo gdje nisu postojali mostovi , odvijalo se uz pomoć različitih plovnih sredstava. Karakteristike riječnih tokova, u prvom redu dubina i širina rijeke, potom količina vode u njima, brzina protoka, postojanje slapova ili mirnih dijelova na rijekam... bili su faktori koji su određivali vrstu plovila koja su se mogla upotrijebiti za prijelaz preko neke rijeke. Na to su uticali i drugi faktori kao što je faktor postojanja kvalitetne drvne građe od koje su pravljena sva riječna plovila, odnosno postojanja šuma iz kojih se taj drvni materijal morao pribaviti. Stim u vezi , na prostorima Balkana u prošlim vjekovima, postojala su različita riječna plovila: skele, drvarice ili dereglije, splate, splavovi, transe ili tranše, teglenici ili maone, kerepi, čiklje... Iako su se sva ova plovila razlikovala prvo po svojoj namjeni, potom po dimenzijama...narod je uglavnom sve njih u svakodnevnom govoru nazivao lađama.
Dereglija je bila drveno riječno plovilo ,širokog i ravnog dna. Šlužila je za prijevoz tereta, drva, sijena..ali i naroda. Dereglije su se koristile i kao oslonac pri izradi privremenih, pontonskih, mostova. Interesantno je da je stanovništvo u selima oko današnjeg Zlatarskog ( Radoinjskog ) jezera kod Nove Varoši jedan mali brodić koji prevozi okolno stanovništvo i danas nazivaju dereglijom.
Transe ili tranše , bile su plitka riječna plovila ravnog dna, sličnih splavu ali većih dimenzija, koje su služile za prevoz tereta i naroda. Bilo ih je različitih dimenzija i nosivosti a nazivali su ih pot (tur. pot. engl. raft). Na stranama su imale podignute stranice do jednog metra visine.
Kerepi su bile skele koje su građene od više međusobno spojenih čamaca preko kojih su se stavljale grubo istesane daske. Čamci od kojih je pravljen kerep pravljeni su od izdubljenih hrastovih stabala. Neka od ovih riječnih plovila, neka od ovih lađa, korištena je i u prošlim vijekovima i u Prijepolju da bi se prelazilo preko Lima. U osmanskom katastarskom popisu vilajeta Hercegovina 1477. god. upisano je da se u Prijepolju na Limu nalazi lađa.
...porez na lađu sa tržnom taksom...
...Spomenutu lađu od ranije napravilu su građani...
Međutim ovaj način prelaženja preko Lima nije mogo zadovoljiti sve potrebe pa je postojala potreba da se izgradi most. U radovima nekih današnjih autora navođena je 1413. god. kao godina kada se u dubrovačkim srednjovijekovnim dokumentima prvi put spominje postojanje prijepoljskog mosta na Limu. Međutim ta konstatacija nije tačna jer se u ovom gradu uopšte ne spominje most u Prijepolju. Prvo dosada poznatno i historijskim dokumentom potvrđeno postojanje prijepoljskog mosta na Limu je i 1516. god. To ne znači da ovdje nije bilo mosta znatno prije nego što se u ovom dokumentu spominje. Iako nije poznat precizan historijski podatak o tome kad je prvi put podignut prijepoljski most na Limu o tome se može zaključit na osnovu posrednih dokumenata i podataka. Jedan od takvih dokumenta je osmanski sumarni katastarski popis sandžaka Bosna 1468/69 u kojem je upisano:
Iako se u ovom zapisu ne spominje rijeka to se podrazmjeva da se ovaj prolaz, prelaz odnosi na rijeku. Međutim, ovdje se postavlja pitanje o kakvom se prolaz, prelazu radi? Da li je u pitanju prelaz preko rijeke pomoću nekog riječnog plovila ili je u pitanju neka vrsta mosta? Da se radi o riječnom plovilu, derengiji, splavu, skeli, kerepu...onda bi bilo upisano staroosmanskim pismom i jezikom, KEȘTI-novoturski gemi= lađa kao što je to urađeno u hercegovačkom defteru iz 1477.god kad je u Prijepolju zabilježeno:
porez na lađu sa tržnom taksom...
Zbog toga se, sa velikom sigurnošću, može smatrati da je 1468/69. god. u sumarnom katastarskom popisu bosanskog sandžaka staroosmanskim pismom i jezikom terminom gecud ile=prolaz, prelaz označava neka vrsta prijepoljskog mosta na Limu. U svakom slučaju to nije mogo biti kameni lučki niti drveni visoki most sa stubovima u vodi. Jer da je tako onda bi popisivač upisao starososmansko cisr-i-most. novoturski =köprü (ćupru). Ovdje se vrlo vjerovatno radilo o privremenom, pontonskom mostu kojeg je osmanski popisivač 1468./69 označio kao prolaz, prelaz.
Neke istorijske činjenice idu u prilog ovoj vjerovatnoći da je prijepoljski most na Limu izgrađen oko 1460. god. Naime, bio je to perido širenja Osmanske Imperije na Balkanu, odnosno njenog širenja na prostore Srbije, Crne Gore, Bosne I Hercegovine. Preko prostora središnjeg dijela Sandžaka, odnosno preko Prijepolja išao i prvi u historijskim dokumentima zabilježeni prodor Osmanlija na prostor Bosne. Oni su u jesen 1386. godine, čitav vijek prije konačnog zauzimanja tih predjela stigli u Hum ( današnju Hercegovinu ) sve do doline Neretve. Dvije godine kasnije Osmanlije su ponovo došli u ove oblasti pod vođstvom Šahin-paše, ali su tom prilikom pretrpjeli poraz kod Bileće 27. avgust 1388.godine. Velika promjena nasta je 1439. godine na granici između Bosne i despotovine Srbije, odnosno na dijelu te granice koji se nalazio u središnjim dijelovima Sandžaka, odnosno u Polimlju. Tada su Osmanlije prvi put osvojile Srbiju. Osmanska granica došla je tada u neposrednu blizinu Prijepolja.
.
Od prvih spominjanja u istorijskim dokumentima pa sve do danas most na Limu u Prijepolju se naziva Fatihovim mostom. To ukazuje na činjenicu da se prvo podizanje prijepoljskog mosta na Limu vezuje za osmanskog sultana Mehmeda II El Fatiha. U tome što se kroz toliko vjekova nije zaboravilo na ovu istorijsku činjenicu, odnosno u tome što se u tako dugom vremenskom periodu nije zaboravilo u čije ime i u koje vrijeme je ovaj most podignut jedna je od potvrda autentičnosti tog naziva. Iako je prijepoljski Fatihov most Lim više puta odnosio, iako su ga vojske i ljudi više puta rušili i obnavljali, njegov autentični naziv se nikad nije izgubio, zaboravio.[1]
.