Fatihov most u Prijepolju
HISTORIJA
Pošto se Prijepolje kao naselje formiralo na desnoj obali Lima uvijek je postojala potreba da se rijeka pređe da bi se došlo u Prijepolje ili da bi se iz njega otišlo. Prelaženje preko rijeka u prošlim vjekovima , tamo gdje nisu postojali mostovi , odvijalo se uz pomoć različitih plovnih sredstava. Karakteristike riječnih tokova, u prvom redu dubina i širina rijeke, potom količina vode u njima, brzina protoka, postojanje slapova ili mirnih dijelova na rijekam... bili su faktori koji su određivali vrstu plovila koja su se mogla upotrijebiti za prijelaz preko neke rijeke. Na to su uticali i drugi faktori kao što je faktor postojanja kvalitetne drvne građe od koje su pravljena sva riječna plovila, odnosno postojanja šuma iz kojih se taj drvni materijal morao pribaviti. Stim u vezi , na prostorima Balkana u prošlim vjekovima, postojala su različita riječna plovila: skele, drvarice ili dereglije, splate, splavovi, transe ili tranše, teglenici ili maone, kerepi, čiklje... Iako su se sva ova plovila razlikovala prvo po svojoj namjeni, potom po dimenzijama...narod je uglavnom sve njih u svakodnevnom govoru nazivao lađama.
Dereglija je bila drveno riječno plovilo ,širokog i ravnog dna. Šlužila je za prijevoz tereta, drva, sijena..ali i naroda. Dereglije su se koristile i kao oslonac pri izradi privremenih, pontonskih, mostova. Interesantno je da je stanovništvo u selima oko današnjeg Zlatarskog ( Radoinjskog ) jezera kod Nove Varoši jedan mali brodić koji prevozi okolno stanovništvo i danas nazivaju dereglijom.
Transe ili tranše , bile su plitka riječna plovila ravnog dna, sličnih splavu ali većih dimenzija, koje su služile za prevoz tereta i naroda. Bilo ih je različitih dimenzija i nosivosti a nazivali su ih pot (tur. pot. engl. raft). Na stranama su imale podignute stranice do jednog metra visine.
Kerepi su bile skele koje su građene od više međusobno spojenih čamaca preko kojih su se stavljale grubo istesane daske. Čamci od kojih je pravljen kerep pravljeni su od izdubljenih hrastovih stabala. Neka od ovih riječnih plovila, neka od ovih lađa, korištena je i u prošlim vijekovima i u Prijepolju da bi se prelazilo preko Lima. U osmanskom katastarskom popisu vilajeta Hercegovina 1477. god. upisano je da se u Prijepolju na Limu nalazi lađa.
...porez na lađu sa tržnom taksom...
...Spomenutu lađu od ranije napravilu su građani...
Međutim ovaj način prelaženja preko Lima nije mogo zadovoljiti sve potrebe pa je postojala potreba da se izgradi most. U radovima nekih današnjih autora navođena je 1413. god. kao godina kada se u dubrovačkim srednjovijekovnim dokumentima prvi put spominje postojanje prijepoljskog mosta na Limu. Međutim ta konstatacija nije tačna jer se u ovom gradu uopšte ne spominje most u Prijepolju. Prvo dosada poznatno i historijskim dokumentom potvrđeno postojanje prijepoljskog mosta na Limu je i 1516. god. To ne znači da ovdje nije bilo mosta znatno prije nego što se u ovom dokumentu spominje. Iako nije poznat precizan historijski podatak o tome kad je prvi put podignut prijepoljski most na Limu o tome se može zaključit na osnovu posrednih dokumenata i podataka. Jedan od takvih dokumenta je osmanski sumarni katastarski popis sandžaka Bosna 1468/69 u kojem je upisano:
Iako se u ovom zapisu ne spominje rijeka to se podrazmjeva da se ovaj prolaz, prelaz odnosi na rijeku. Međutim, ovdje se postavlja pitanje o kakvom se prolaz, prelazu radi? Da li je u pitanju prelaz preko rijeke pomoću nekog riječnog plovila ili je u pitanju neka vrsta mosta? Da se radi o riječnom plovilu, derengiji, splavu, skeli, kerepu...onda bi bilo upisano staroosmanskim pismom i jezikom, KEȘTI-novoturski gemi= lađa kao što je to urađeno u hercegovačkom defteru iz 1477.god kad je u Prijepolju zabilježeno:
porez na lađu sa tržnom taksom...
Zbog toga se, sa velikom sigurnošću, može smatrati da je 1468/69. god. u sumarnom katastarskom popisu bosanskog sandžaka staroosmanskim pismom i jezikom terminom gecud ile=prolaz, prelaz označava neka vrsta prijepoljskog mosta na Limu. U svakom slučaju to nije mogo biti kameni lučki niti drveni visoki most sa stubovima u vodi. Jer da je tako onda bi popisivač upisao starososmansko cisr-i-most. novoturski =köprü (ćupru). Ovdje se vrlo vjerovatno radilo o privremenom, pontonskom mostu kojeg je osmanski popisivač 1468./69 označio kao prolaz, prelaz.
Neke istorijske činjenice idu u prilog ovoj vjerovatnoći da je prijepoljski most na Limu izgrađen oko 1460. god. Naime, bio je to perido širenja Osmanske Imperije na Balkanu, odnosno njenog širenja na prostore Srbije, Crne Gore, Bosne I Hercegovine. Preko prostora središnjeg dijela Sandžaka, odnosno preko Prijepolja išao i prvi u historijskim dokumentima zabilježeni prodor Osmanlija na prostor Bosne. Oni su u jesen 1386. godine, čitav vijek prije konačnog zauzimanja tih predjela stigli u Hum ( današnju Hercegovinu ) sve do doline Neretve. Dvije godine kasnije Osmanlije su ponovo došli u ove oblasti pod vođstvom Šahin-paše, ali su tom prilikom pretrpjeli poraz kod Bileće 27. avgust 1388.godine. Velika promjena nasta je 1439. godine na granici između Bosne i despotovine Srbije, odnosno na dijelu te granice koji se nalazio u središnjim dijelovima Sandžaka, odnosno u Polimlju. Tada su Osmanlije prvi put osvojile Srbiju. Osmanska granica došla je tada u neposrednu blizinu Prijepolja.Postoji mišljenje da je osmanska posada ušla u grad Mileševac 1439.godine.
Početkom marta 1449. godine, Osmanlije su ponovo dospjele u Bosnu. Tom prilikom oni su došli u Hum sve do Neretve. Sigurno je da su svi ovi osmanski vojni pohodi išli preko središnjih dijelova Sandžaka i Prijepolja jer je to za njih bio najkraći putni pravac do Huma. Pri svim ovim pohodima trebalo je kod Prijepolja preći Lim. Dana 18. novembra 1459. godine Turci su ponovo zauzeli tvrđavu Mileševac na krajnjem istoku tadašnje Bosne i uznemirili čitavu oblast do dubrovačke granice. Prema ljetopisu manastira Svete Trojice u Plejvljima Osmanlije su u februaru 1463. godine sa 15.000 vojnika došli u Hercegovinu s ciljem da naprave što veću pometnju u Hercegovini i da je onesposobe za pružanje aktivne pomoći Bosni čije zauzimanje se spremalo. U ovom pohodu došlo je do bitke između osmanske i hercegove vojske na rijeci Breznici kod Pleljevalja. Osmanlije su u ovoj bitci razbile hercegovu vojsku , zauzele Pljevlja i više drugih mjesta u ovom dijelu Hercegovine. Ovaj vojni pohod u Hercegovini izvršio je Isak-beg Isaković sa odredima iz svog krajišta sa prostora Novog Pazara i Sjenice. Kao i u dotadašnjim vojnim pohodima prema Hercegovini tako su i prilikom ovog pohoda osmanske trupe morale prolazeći kroz Prijepolje preći Lim što je iziskivalo postojanje neke vrste mosta na Limu.
Prema tome, svojim geografskim položajem središnji dijelovi Sandžaka , odnosno dijelovi srednjeg Polimlja našli su se polovinom XV vijeka na glavnom pravcu kretanja osmanskih trupa koje su se kretale prema zapadnim dijelovima Balkana. Na tom putu našlo se i Prijepolje kao i središnji tok Lima na kojem je za potrebe vojnih pohoda trebalo izgraditi valjan i siguran prijelaz preko rijeke, odnosno neku vrstu mosta. Prebacivanje desetina hiljada vojnika, životinja, opreme... sa jedne na drugu stranu rijeke bilo je apsolutno nemoguće uz pomoć skela derengija, tranši, kerepa, splavova...Iako je osmansko inžinjerstvo bilo izuzetno vješto u izgradnji klasičnih drvenih mostova česti vojni pohodi, odnosno brz i čest prelazak rijeka iziskivao je i brzu izgradnju prijelaza na rijkama. Zbog toga je bila nužna izgradnja privremenih pontonskih mostova. Pontonski mostovi su građeni tako što bi se debelim metalnim klanfama, koje su kovači kovali, međusobno povezalo više riječnih plovila, splavovi, splate, kerepi. Na ovako međusobno povezana riječna plovila postavljale su se grubo tesane daske, a onda bi se ovakav ponton kovačkim lancima pričvršćivao za obje riječne obale. Na ovaj način bi se tako formirao prolaz, prelaz preko rijeke. Nakon što bi poslužilli svojoj svrsi a da bi se osiguralo da i neprijateljska vojska ne koristi podignuti pontonski most, takvi mostovi su vrlo često, namjerno i iz strategijskih razloga rušeni. Pontonske mostove, ako nisu namjerno rušeni, odnijela bi rijeka pri povećanom vodostaju. Gradnja pontonskih i drugih vrsta mostova predstavljalo je grandiozan i sveobuhvatan zadatak koji su morali zajednički i usklađeno provoditi državna osmanska administracija u Istanbulu, vojni inžinjeri i lokalna uprava na terenu. Lokalna osmanska administracija, kadije i sandžakbegovi bili su dužni pribavljati, prije svega drveni materijal za izgradnju mostova u svojim pokrajinama. Za te obaveze dobijali su pismene naredbe iz Istanbulskog središta osmanske vlasti mjesecima prije sprovođenja nekog vojnog pohoda.
Početkom maja 1463. god. 150.000 osmanskih vojnika se na čelu sa sultanom Mehmed II El-Fatihom , preko Skoplja, Kosova, Novog Pazara, Svjenice, Prijepolja i Pljevalja spuštilo na Drinu. Pošto je tri mjeseca ranije Ishabeg-Isaković kao sultanova prethodnica prešala preko Lima u Prijepolju to je i glavnina osmanske vojske, na čelu sa sultanom fatihom, početkom maja išla istim, osiguranim putem.
.
Od prvih spominjanja u istorijskim dokumentima pa sve do danas most na Limu u Prijepolju se naziva Fatihovim mostom. To ukazuje na činjenicu da se prvo podizanje prijepoljskog mosta na Limu vezuje za osmanskog sultana Mehmeda II El Fatiha. U tome što se kroz toliko vjekova nije zaboravilo na ovu istorijsku činjenicu, odnosno u tome što se u tako dugom vremenskom periodu nije zaboravilo u čije ime i u koje vrijeme je ovaj most podignut jedna je od potvrda autentičnosti tog naziva. Iako je prijepoljski Fatihov most Lim više puta odnosio, iako su ga vojske i ljudi više puta rušili i obnavljali, njegov autentični naziv se nikad nije izgubio, zaboravio.[1]
.