Benjamin (ime)
Benjamin
| Izgovor | Benjàmīn |
|---|---|
| Rod | muški |
| Porijeklo | |
| Značenje | sin sreće i radosti; sin desne ruke; sin miljenik |
| Porijeklo | hebrejsko |
Benjamin (Benjàmīn)
gen. -ína; vok. Bȅnjamīne; prisv. pridjev Benjamínov; Bȅnjamīn, gen. -a; vok. Bȅnjamīne; prisv. pridjev Bȅnjamīnov; muško ime (rijetko).
Iz st. hebr. Benjamin (lično m. ime) = sin sreće i radosti; sin desne ruke; sin miljenik.
Benjamin je u Bibliji najmlađi sin Jakovljev.[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.