Haldun (ime)
Haldun
| Izgovor | Hàldūn |
|---|---|
| Rod | muški |
| Porijeklo | |
| Značenje | trajan; vječan; krepak; snažan |
| Porijeklo | arapsko |
Haldun (Hàldūn)
gen. -úna; vok. Hȁldūne; prisv. pridjev Haldúnov; muško ime (frekv.).
Iz ar. Ḥaldūn (lično ime). Značnje = trajan; vječan; krepak; snažan.
ʻAbdurraḥmān ibn Ḥaldūn (1332.–1406.) bio je jedan od najvećih historičara i filozofa srednjeg vijeka. Najpoznatije mu je djelo Muqaddima gdje izlaže teoriju historijskog razvitka naroda, a njegova »Opća historija« (Kitāb äl ʻIbar) učinila ga je pretečom modeme društvene geografije i sociologije. »Nijedan arapski pisac, pa ni evropski, nije odjedanput tako sveobuhvatno i filozofski posmatrao historiju. Svi su kritičari jednodušni u mišljenju da je ibn Haldun jedan od najvećih historijskih filozofa svih vremena.« (F. Hiti).[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.