Martinović
Porijeklo
Predanje je da vode porijeklo od Martinovića iz Bajica i da su primili islam zadržavajući prezime. Preovlađuje predanje da je žena, po imenu Rosa, sa troje maloljetne djece došla u Kolašin iz Bajica. Kada su odrasli, jedan je zadržao prezime Martinović, drugi uzeo Rosić, po majčinom imenu, a treći Fakić. Kad je zauzet Kolašin od Crne Gore, Martinovići se nastanili u Bijelom Polju, a ovaj ogranak u Boljarama na Pešteri. Jedan od predaka Martinovića je Meka.
Martinovići iz Bijelog Polja zasigurno vode porijeklo od Martinovića iz Bajica, ali su od davnina u Bijelom Polju. Kuće su im bile u strogom centru varoši, na mjestu gdje se danas nalazi banka. Imali su svoju kulu na dijelu današnjeg gradskog parka, nešto zapadnije od šedrvana. Kula je bila očuvana do kraja tridesetih godina. Jedno vrijeme je upotrijebljivana kao zatvor. Pored naziva “Martinovića kula” zvali su je i “četvrtača” jer je imala kvadratnu osnovu. Polagali su pravo i na malu pijacu, zbog čega su vodili spor sa opštinom.
Ovi Martinovići su se bavili trgovinom. Sedamdesetih godina su preselili u Banja Luku.
U pamćenju savremenika je predak Đulaga, sa nadimkom Dedo, koji je tri puta išao na Ćabu, što najbolje govori o njegovom statusu.[1]
Poznate ličnosti
Đulaga Dedo Martinović - najstariji poznati predak.
Literatura
- ↑ Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002