Alija (ime)

Izvor: Sandžakpedija
Datum izmjene: 9 novembar 2019 u 16:36; autor: Sila (razgovor | doprinosi) (Nova stranica: {{Infobox_vlastito_ime | ime = Alija | izgovor = Àlija | rod = muški | znacenje = visok, uzvišen; odličan; plemenit + naš nastavak -(j)a radi deklinacije | porijeklo = arapsko...)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Alija
Izgovor Àlija
Rod muški
Porijeklo
Značenje visok, uzvišen; odličan; plemenit + naš nastavak -(j)a radi deklinacije
Porijeklo arapsko

Alija (Àlija), sve češće u obliku Ali,

gen. -ē; vok. Àlija; prisv. pridjev Àlijīn; muško ime (frekv.).

Iz ar. ‘Aliyy (‘Alī) (lično m. ime) = visok, uzvišen; odličan; plemenit + naš nastavak -(j)a radi deklinacije.

Hipok. Ȁla, Ále, Àlečko, Ȁlica, Áljo, Áko

Alija je ime Muhammedovog stričevića, koji je bio muž nje­gove kćerke Fatime i otac jedina dva muška Muhammedova po­tomka (unuka) Hasana i Huseina. Godine 656. izabran je za četvr­tog halifu, a 661. godine je mučki ubijen. Za njegovo ime i njegovu ličnost vezan je i veliki raskol u islamu, koji je podijelio mus­limane u dva tabora – sunite i šiite. Svojim šiitskim pristalicama Alija je postao pravi svetac-mučenik, gotovo ravan Muhamme­du, a neki su ga ekstremisti smatrali čak inkarnacijom božan­stva. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije kao mučenik odjednom je dobio više nego što je za života izgubio. Među muslimanima Srednjeg istoka, a posebno među šiitima u Iraku i u Perziji (Iranu), postao je toliko popularan da je izrastao u pravu legendarnu ličnost s najljepšim epitetima, od kojih mnogi nisu izmišljeni, već su zaista bili obilježje njegove ličnosti. Bio je neustrašiv u boju, mudar u savjetovanju, rječit u razgovoru, iskren prema prijeteljima, a velikodušan prema neprijateljima. Oko njegova imena nagomilale su se mnogobroj­ne pjesme, priče i anegdote. I danas svake godine njegov grob u Nedžefu (Irak) i grob njegova sina Huseina posjećuje stotine hiljada šiitskih hodočasnika, gdje se dramski predstavlja i op­lakuje njihovo stradanje.[1]


Literatura

  1. Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.