Suzana (ime)
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Suzana
| Izgovor | Sùzana |
|---|---|
| Rod | ženski |
| Porijeklo | |
| Značenje | ljiljan; krin |
| Porijeklo | hebrejsko |
Suzana (Sùzana)
gen. -ē; vok. Sùzana; prisv. pridjev Sùzanīn; žensko ime (rijetko).
Iz st. hebr. (lično ž. ime) = ljiljan; krin.
Suzana je gl. lice u knjizi Danijelovoj, gdje se priča kako su se u nju zaljubila dva starca. Oni su je napastovali u njezinu vrtu kad se htjela kupati i prijetili joj da će je obijediti kako su je iznenadili s nekim mladim čovjekom. Suzana ih je odbila i pozvala u pomoć sluge, a starci su je oklevetali pred njima. Kad su u istrazi starce preslušali odvojeno jednog od drugog, jedan je izjavio da su se oni nalazili pod hrastom, a drugi je rekao da su bih pod nekim drugim drvetom. To ih je otkrilo u laži pa su bili osuđeni i pogubljeni.[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.