Alija (ime)

Izvor: Sandžakpedija
Idi na navigaciju Idi na pretragu
The printable version is no longer supported and may have rendering errors. Please update your browser bookmarks and please use the default browser print function instead.
Alija
Izgovor Àlija
Rod muški
Porijeklo
Značenje visok, uzvišen; odličan; plemenit + naš nastavak -(j)a radi deklinacije
Porijeklo arapsko

Alija (Àlija), sve češće u obliku Ali,

gen. -ē; vok. Àlija; prisv. pridjev Àlijīn; muško ime (frekv.).

Iz ar. ‘Aliyy (‘Alī) (lično m. ime) = visok, uzvišen; odličan; plemenit + naš nastavak -(j)a radi deklinacije.

Hipok. Ȁla, Ále, Àlečko, Ȁlica, Áljo, Áko

Alija je ime Muhammedovog stričevića, koji je bio muž nje­gove kćerke Fatime i otac jedina dva muška Muhammedova po­tomka (unuka) Hasana i Huseina. Godine 656. izabran je za četvr­tog halifu, a 661. godine je mučki ubijen. Za njegovo ime i njegovu ličnost vezan je i veliki raskol u islamu, koji je podijelio mus­limane u dva tabora – sunite i šiite. Svojim šiitskim pristalicama Alija je postao pravi svetac-mučenik, gotovo ravan Muhamme­du, a neki su ga ekstremisti smatrali čak inkarnacijom božan­stva. Mrtvi Alija se pokazao djelotvornijim od živog Alije kao mučenik odjednom je dobio više nego što je za života izgubio. Među muslimanima Srednjeg istoka, a posebno među šiitima u Iraku i u Perziji (Iranu), postao je toliko popularan da je izrastao u pravu legendarnu ličnost s najljepšim epitetima, od kojih mnogi nisu izmišljeni, već su zaista bili obilježje njegove ličnosti. Bio je neustrašiv u boju, mudar u savjetovanju, rječit u razgovoru, iskren prema prijeteljima, a velikodušan prema neprijateljima. Oko njegova imena nagomilale su se mnogobroj­ne pjesme, priče i anegdote. I danas svake godine njegov grob u Nedžefu (Irak) i grob njegova sina Huseina posjećuje stotine hiljada šiitskih hodočasnika, gdje se dramski predstavlja i op­lakuje njihovo stradanje.[1]


Literatura

  1. Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.