Haldun (ime)

Izvor: Sandžakpedija
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Haldun
Izgovor Hàldūn
Rod muški
Porijeklo
Značenje trajan; vječan; krepak; snažan
Porijeklo arapsko

Haldun (Hàldūn)

gen. -úna; vok. Hȁldūne; prisv. pridjev Haldúnov; muško ime (frekv.).

Iz ar. Ḥaldūn (lično ime). Značnje = trajan; vječan; krepak; snažan.

ʻAbdurraḥmān ibn Ḥaldūn (1332.–1406.) bio je jedan od najvećih historičara i filozofa srednjeg vijeka. Najpoznatije mu je djelo Muqaddima gdje izlaže teoriju historijskog raz­vitka naroda, a njegova »Opća historija« (Kitāb äl ʻIbar) učinila ga je pretečom modeme društvene geografije i sociolo­gije. »Nijedan arapski pisac, pa ni evropski, nije odjedanput tako sveobuhvatno i filozofski posmatrao historiju. Svi su kri­tičari jednodušni u mišljenju da je ibn Haldun jedan od naj­većih historijskih filozofa svih vremena.« (F. Hiti).[1]

Literatura

  1. Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.