Razlika između izmjena na stranici "Kolić"

Izvor: Sandžakpedija
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Red 6: Red 6:
 
Kolića ima i iz Vitača - Zaton.
 
Kolića ima i iz Vitača - Zaton.
  
Kolići iz Ujniča - Dva brata, Hadžo i Dervo, doselili su iz [[Kolašin|Kolašina]] na Ujniče prije 1878. godine. Kasnije su prodali zemlju, spremajući se kao i ostali da sele za Tursku. Nešto ih je spriječilo u toj namjeri, te su kupili zemlju u [[Krokočevo|Krokočevu]]. Dervovi potomci, osim jednog, odselili su za Tursku.
+
Kolići iz Ujniča - dva brata, Hadžo i Dervo, doselili su iz [[Kolašin|Kolašina]] na Ujniče prije 1878. godine. Kasnije su prodali zemlju, spremajući se kao i ostali da sele za Tursku. Nešto ih je spriječilo u toj namjeri, te su kupili zemlju u [[Krokočevo|Krokočevu]]. Dervovi potomci, osim jednog, odselili su za Tursku.
  
 
Kolići iz Dobrakova - Iz Bjelojevića su došli u Bijelo Polje, zatim u [[Dobrinje]] a potom u Dobrakovo. Predak kojeg se oni sjećaju je Ibrahim.<ref>Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002</ref>
 
Kolići iz Dobrakova - Iz Bjelojevića su došli u Bijelo Polje, zatim u [[Dobrinje]] a potom u Dobrakovo. Predak kojeg se oni sjećaju je Ibrahim.<ref>Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002</ref>

Verzija na dan 13 februar 2020 u 18:17

Porijeklo

Kolići iz Bijelog Polja su iz Bjelojevića kod Mojkovca, odakle su se 1878. godine raselili. Danas žive u Bijelom Polju, Livadicama, Podima, Dobrakovu a mnogi su se nastanili u Turskoj. Kolići vjeruju da vode porijeklo od Kuča.

Kolićima sa Kuline je predak Adem, a Kolićima sa Livadica je predak Mehmedalija.

Kolića ima i iz Vitača - Zaton.

Kolići iz Ujniča - dva brata, Hadžo i Dervo, doselili su iz Kolašina na Ujniče prije 1878. godine. Kasnije su prodali zemlju, spremajući se kao i ostali da sele za Tursku. Nešto ih je spriječilo u toj namjeri, te su kupili zemlju u Krokočevu. Dervovi potomci, osim jednog, odselili su za Tursku.

Kolići iz Dobrakova - Iz Bjelojevića su došli u Bijelo Polje, zatim u Dobrinje a potom u Dobrakovo. Predak kojeg se oni sjećaju je Ibrahim.[1]

Literatura

  1. Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002