Dervović

Izvor: Sandžakpedija
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Porijeklo

Dervovići kažu da vode porijeklo iz Konje, te da su bila četiri brata: Dervo, od koga su postali Dervovići, doselio je u Bijelo Polje; Suto (Sutovići), naselio se u Rožajama; Spaho (Spahovići), nastanio se u Sjenici i Mezil (Mezildžići) u Prijepolju.

Dr Ejup Mušović ističe da su Dervovići (iz Bijelog Polja) došli sa sjevera iz Slavonije (Osijek) ili iz Budima. Poznata su trgovačka porodica u Bijelom Polju. U više generacija imali su hadžije. Pretežno su živjeli u Dervovića mahali, koja se nalazila u gornjem dijelu varoši a prostirala se od zgrade današnjeg Privrednog suda do raskrsnice u blizini crkve Svetog Petra.

Dervovića ima i sa Obrova (Odrina).

Munir Dervović priča (2000. god, jun, Pula): "Napad austrijskog generala Mlatišume na Bijelo Polje propao je zbog jednog gesta: varošanin, trgovac Karahmetović, došao iz Sjenice sa pazara, i svrati u kuću Mušovića. Vojnici sa okolnih brda pogode mu konja. On mirno priđe, skine sa njega sjedlo, pušku i sablju. Sjedlo natovari na leđa i krene dalje. U isto vrijeme, više porodica je isticanjem bijelih zastava iskazivalo svoju lojalnost i spremnost na predaju, jer su Austrijanci ranijim pozivima obećavali da će svi takvi biti pošteđeni. General Mlatišuma, kada vidje da je ovaj sa konja skinuo oružje, a usput natovario i sjedlo na leđa, protumači to kao riješenost varošana da se bore do kraja, te povuče svoju vojsku. Gest onih koji su bili spremni na predaju se dugo pamtio: u kućama su postojale “pusule”, spisak onih koji su istakli bijelu zastavu, sa preporukom da se sa njima ne orođavaju.[1]

Srodstvo

Rodonačelnik jednog ogranka Dervovića bio je Zećo koji je imao četiri sina: hadži-Alijaga, hadži-Omeraga, hadži-Selimaga i hadži-Ibraga.

Imaju četiri ogranka:

  1. Hadži-Alijaga
  2. Jusuf i Jupo
  3. Derviš (sinovi: Nušo, Mehmed i Bilal
  4. Po kazivanju mnogih, Hadžiajlija je rodonačelnik svih Dervovića. Preci ovog ogranka su Isah-beg i Hadžajlija (od kojeg su Hadžajlići).

Neki su uzeli prezime Takić.

Kočovići su takođe Dervovići: tako majka Selime Karahmetović (Sabit-aginice Mekić) je Dervović, ali i Kočović. To je slučaj i sa majkom Junuzage Idrizović (Šahza) zatim suprugom Ahmetage Hadrović (Fatima) ili sa Dževom - majkom Zinete, Tufa i Faika Hadrović. Vjerovatno da su to sestre.

Poznate ličnosti

Zećo Dervović - rodonačelnik.

Literatura

  1. Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002