Osman (ime)
Izgovor | Òsman |
---|---|
Rod | muški |
Porijeklo | |
Značenje | mladunče ptice droplje |
Porijeklo | arapsko |
Osman (Òsman)
gen. -a; vok. Òsmane; prisv. pridjev Òsmanov; muško ime (frekv.).
< tur. Osman < ar. ʻUṭmān = lično m. ime.
Etimologija ovog imena je čudna. ʻUṭmān u arapskom jeziku znači »mladunče ptice droplje« ili »mlada zmija«, a kako je to postalo vlastito ljudsko ime, teško je reći. Vjerovatno da je to zaštitno (profilaktičko) ime koje su nekada Arapi davali djeci da bi ih zaštitili od zlih duhova i drugih nečistih sila.
Kao i u imenu Omer tako smo i u imenu Osman glas o dobili iz turskoga jezika, jer u ar. jeziku nema vokala o.
Ime Osman postalo je popularno zbog toga što se tako zvao jedan od prvih Muhammedovih pristalica, njegov zet a kasnije i treći halifa ‘Uṭmān ibn ‘Affān (579.–656.). Ubila ga je na prevaru i mučki 656. g. jedna grupa muslimanskih buntovnika.
Osman se zvao i osnivač samostalne turske države, koja se po njegovu imenu prozva Osmanlijska (Otomanska) imperija, a njegovi nasljednici i potomci (Turci) Osmanlije.
Hipok. Ȍsmica, Ósmo, Óso[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.