Dodano 3.460 bajtova
, 16:08, 12 februar 2020
==Porijeklo==
Ćorovići iz [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]] su veliko bratstvo koje naseljava [[Lozna|Loznu]] početkom 18. vijeka. Tada je [[Mehmed Ćor-paša]] došao iz [[Osijek|Osijeka]], sa nalogom da umiri Hajdar-pašu koji je pokazivao neposlušnost prema centralnoj turskoj vlasti. Sa Hajdar-pašom se sporazumio da podijele [[Bihor]], i time uspostave prijateljstvo.
Ćorovići su se širili iz Lozne u [[Ivanj|Ivanje]], [[Trubina|Trubinu]], znatan broj ih danas živi u [[Novi Pazar|Novom Pazaru]], a i u drugim mjestima (Bijelo Polje, [[Sarajevo]] itd). U Loznoj su podigli četvorospratnu kulu od kamena koja se završavala drvenim čardakom.
Prema predanju M. Lutovca, poslije povlačenja Turaka iz prekosavskih krajeva, Ćor-paša koji je došao iz Osijeka je dobio u Bihoru veliki posjed. Uz tursku vojsku protiv Brđana i Vasojevića učestvovali su, pod vođstvom Ćorovića i hodže-Gušmira i Bihorci, koji su se istakli pri napadu na [[Morača|Moraču]], 1877. godine.
Ćorovići, ugledna begovska porodica, koja je bila i nosilac turske vlasti u jednom dijelu Bihora, pokazivali su veću težnju za gospodarenjem, zbog čega su nailazili na otpor kod pojedinih jačih i borbenijih bratstava: [[Sijarić|Sijarića]], [[Dupljak|Dupljaka]] i dr.
Po dolasku turskog garnizona u grad Bihor, već je 1575. godine upravniku grada Bihora dato na uživanje selo [[Dobrodole]] i tri timara u [[Zaton|Zatonu]]. Posijedanje zemlje dolazi do izražaja u 17. i 18. vijeku kada su se ovdje naselili [[Kajabegović|Kajabegovići]], [[Hajdarpašić|Hajdarpašići]], [[Šehović|Šehovići]] i [[Ćorović|Ćorovići]] i po pravilu zauzeli najplodnije djelove Bihora.
Docnije su begovi Ćorovići prekupili pola [[Azan|Azana]], jer su pojedinci morali prodati zemlju, kako bi na taj način sigurnije živjeli pod okriljem begova.
U središtu naselja Lozna na mjestu zvanom Loznica, bila je crkva koju narod, sigurno po rijeci, naziva [[Tronoša]]. Od jednog njenog dijela, [[Omer-beg Ćorović]] je podizao kulu ali su djelovi zidova crkve postojali sve do pred balkanski rat, 1912. godine. Što je interesantno, Ćorovići su svake godine davali crkvi prilog u vosku. Predanje kaže da je u ovoj crkvi služilo šest kaluđera. Pet su pobjegli a šesti je primio islam. Od njega su, kažu, Višnjići iz Crniša.
Poslije 1699. godine u Loznu dolaze Ćorovići koji su odavde vladali velikim dijelom Bihora oko 200 godina. Mehmed Ćor-paša, rodonačelnik Ćorovića, došao je u Loznu iz Osijeka poslije zauzimanja ovog grada od strane austrijske vojske. On i njegovi potomci su imali spahiluke u Bihoru.
Ćorovići - Kuljani (od braće Ahmet-bega i Mustaj-bega).
==Srodstvo==
Genealoški podaci govori o jednoj liniji Ćorovića iz Lozne koje nazivaju i [[Zaimović|Zaimovićima]], po rodonačelniku alajbegu Zaimbegu. I njegovi potomci su, kroz nekoliko generacija, bili alajbezi. Prvi od koga počinju ovi podaci je bio Smailbeg, rođen oko 100-120 godina nakon dolaska Ćorpaše u Bihor.
U [[Istanbul|Istanbulu]] je živio i umro Hivzibeg Ćorović, koji je pripadao potomstvu Zaimbega i Smailbega, moguće još jednog Smailbegovog sina koji je ispušten iz ovog pregleda. Imao je sina i dvije kćeri, ostalo je nepoznato. Neke porodice su odselile za Novi Pazar, a potom u [[Turska|Tursku]]. <ref>Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002</ref>
==Poznate ličnosti==
[[Mehmed Ćor-paša]] - rodonačelnik.
==Literatura==
<references />