− | Mehonjići iz [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]] su dosta brojno bratstvo koje je živjelo na području [[Grančarevo|Grančareva]] do sredine dvadesetih godina dvadesetog vijeka kada su se raselili, a samo je par porodica nastanjeno u Bijelom Polju. Osnovni razlog za to raseljavanje bila je aktivnost njihovog bratstvenika Jusufa Mehonjića, koji se odmetnuo u komite i sve do 1926. godine sa svojom družinom bio veoma aktivan na području [[Sandžak|Sandžaka]], [[Kosovo|Kosova]] i [[Albanija|Albanije]]. Zbog veoma lošeg položaja Muslimana, u ekonomskom, političkom i egzistencijalnom smislu, nastalog kao posljedica odlaska Turaka sa ovih prostora, što se nastavilo i u kraljevini [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|SHS]]. Stvarane su komitske grupe, koje su sebi postavile za cilj borbu protiv režima i progona Muslimana. Nakon sprovođenja agrarne reforme 1919. godine, muslimanskoj sirotinji pridružili su se begovi i age, kojima su zemlja i posjedi bili izvor života. O njihovoj sudbini [[Meša Selimović]] kaže: “…propadali su beznadno i nepovratno. Najčešće su postajali podvornici, trafikanti, kuriri, ili su gladovali skrivena od ljudi”.<ref>Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002</ref> | + | Mehonjići iz [[Bijelo Polje|Bijelog Polja]] su dosta brojno bratstvo koje je živjelo na području [[Grančarevo|Grančareva]] do sredine dvadesetih godina dvadesetog vijeka kada su se raselili, a samo je par porodica nastanjeno u Bijelom Polju. Osnovni razlog za to raseljavanje bila je aktivnost njihovog bratstvenika Jusufa Mehonjića, koji se odmetnuo u komite i sve do 1926. godine sa svojom družinom bio veoma aktivan na području [[Sandžak|Sandžaka]], [[Kosovo|Kosova]] i [[Albanija|Albanije]]. |
| + | Zbog veoma lošeg položaja Muslimana, u ekonomskom, političkom i egzistencijalnom smislu, nastalog kao posljedica odlaska Turaka sa ovih prostora, što se nastavilo i u kraljevini [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|SHS]] stvarane su komitske grupe, koje su sebi postavile za cilj borbu protiv režima i progona Muslimana. Nakon sprovođenja agrarne reforme 1919. godine, muslimanskoj sirotinji pridružili su se begovi i age, kojima su zemlja i posjedi bili izvor života. O njihovoj sudbini [[Meša Selimović]] kaže: “…propadali su beznadno i nepovratno. Najčešće su postajali podvornici, trafikanti, kuriri, ili su gladovali skrivena od ljudi”.<ref>Dizdarević, Muharem, Pamćenje i sjećanja, 2002</ref> |