36
izmjena
Izmjene
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
mRed 37:
Red 37: − + + + + + + +
Fatihov most u Prijepolju (pogledaj izvor)
Verzija na dan 12 februar 2022 u 00:38
, 00:38, 12 februar 2022dopuna
Neke istorijske činjenice idu u prilog ovoj vjerovatnoći da je prijepoljski most na Limu izgrađen oko 1460. god. Naime, bio je to perido širenja Osmanske Imperije na Balkanu, odnosno njenog širenja na prostore Srbije, Crne Gore, Bosne I Hercegovine. Preko prostora središnjeg dijela Sandžaka, odnosno preko Prijepolja išao i prvi u historijskim dokumentima zabilježeni prodor Osmanlija na prostor Bosne. Oni su u jesen 1386. godine, čitav vijek prije konačnog zauzimanja tih predjela stigli u Hum ( današnju Hercegovinu ) sve do doline Neretve. Dvije godine kasnije Osmanlije su ponovo došli u ove oblasti pod vođstvom Šahin-paše, ali su tom prilikom pretrpjeli poraz kod Bileće 27. avgust 1388.godine. Velika promjena nasta je 1439. godine na granici između Bosne i despotovine Srbije, odnosno na dijelu te granice koji se nalazio u središnjim dijelovima Sandžaka, odnosno u Polimlju. Tada su Osmanlije prvi put osvojile Srbiju. Osmanska granica došla je tada u neposrednu blizinu Prijepolja.
Neke istorijske činjenice idu u prilog ovoj vjerovatnoći da je prijepoljski most na Limu izgrađen oko 1460. god. Naime, bio je to perido širenja Osmanske Imperije na Balkanu, odnosno njenog širenja na prostore Srbije, Crne Gore, Bosne I Hercegovine. Preko prostora središnjeg dijela Sandžaka, odnosno preko Prijepolja išao i prvi u historijskim dokumentima zabilježeni prodor Osmanlija na prostor Bosne. Oni su u jesen 1386. godine, čitav vijek prije konačnog zauzimanja tih predjela stigli u Hum ( današnju Hercegovinu ) sve do doline Neretve. Dvije godine kasnije Osmanlije su ponovo došli u ove oblasti pod vođstvom Šahin-paše, ali su tom prilikom pretrpjeli poraz kod Bileće 27. avgust 1388.godine. Velika promjena nasta je 1439. godine na granici između Bosne i despotovine Srbije, odnosno na dijelu te granice koji se nalazio u središnjim dijelovima Sandžaka, odnosno u Polimlju. Tada su Osmanlije prvi put osvojile Srbiju. Osmanska granica došla je tada u neposrednu blizinu Prijepolja.Postoji mišljenje da je osmanska posada ušla u grad Mileševac 1439.godine.
Početkom marta 1449. godine, Osmanlije su ponovo dospjele u Bosnu. Tom prilikom oni su došli u Hum sve do Neretve. Sigurno je da su svi ovi osmanski vojni pohodi išli preko središnjih dijelova Sandžaka i Prijepolja jer je to za njih bio najkraći putni pravac do Huma. Pri svim ovim pohodima trebalo je kod Prijepolja preći Lim. Dana 18. novembra 1459. godine Turci su ponovo zauzeli tvrđavu Mileševac na krajnjem istoku tadašnje Bosne i uznemirili čitavu oblast do dubrovačke granice. Prema ljetopisu manastira Svete Trojice u Plejvljima Osmanlije su u februaru 1463. godine sa 15.000 vojnika došli u Hercegovinu s ciljem da naprave što veću pometnju u Hercegovini i da je onesposobe za pružanje aktivne pomoći Bosni čije zauzimanje se spremalo. U ovom pohodu došlo je do bitke između osmanske i hercegove vojske na rijeci Breznici kod Pleljevalja. Osmanlije su u ovoj bitci razbile hercegovu vojsku , zauzele Pljevlja i više drugih mjesta u ovom dijelu Hercegovine. Ovaj vojni pohod u Hercegovini izvršio je Isak-beg Isaković sa odredima iz svog krajišta sa prostora Novog Pazara i Sjenice. Kao i u dotadašnjim vojnim pohodima prema Hercegovini tako su i prilikom ovog pohoda osmanske trupe morale prolazeći kroz Prijepolje preći Lim što je iziskivalo postojanje neke vrste mosta na Limu.
Prema tome, svojim geografskim položajem središnji dijelovi Sandžaka , odnosno dijelovi srednjeg Polimlja našli su se polovinom XV vijeka na glavnom pravcu kretanja osmanskih trupa koje su se kretale prema zapadnim dijelovima Balkana. Na tom putu našlo se i Prijepolje kao i središnji tok Lima na kojem je za potrebe vojnih pohoda trebalo izgraditi valjan i siguran prijelaz preko rijeke, odnosno neku vrstu mosta. Prebacivanje desetina hiljada vojnika, životinja, opreme... sa jedne na drugu stranu rijeke bilo je apsolutno nemoguće uz pomoć skela derengija, tranši, kerepa, splavova...Iako je osmansko inžinjerstvo bilo izuzetno vješto u izgradnji klasičnih drvenih mostova česti vojni pohodi, odnosno brz i čest prelazak rijeka iziskivao je i brzu izgradnju prijelaza na rijkama. Zbog toga je bila nužna izgradnja privremenih pontonskih mostova. Pontonski mostovi su građeni tako što bi se debelim metalnim klanfama, koje su kovači kovali, međusobno povezalo više riječnih plovila, splavovi, splate, kerepi. Na ovako međusobno povezana riječna plovila postavljale su se grubo tesane daske, a onda bi se ovakav ponton kovačkim lancima pričvršćivao za obje riječne obale. Na ovaj način bi se tako formirao ''prolaz, prelaz'' preko rijeke. Nakon što bi poslužilli svojoj svrsi a da bi se osiguralo da i neprijateljska vojska ne koristi podignuti pontonski most, takvi mostovi su vrlo često, namjerno i iz strategijskih razloga rušeni. Pontonske mostove, ako nisu namjerno rušeni, odnijela bi rijeka pri povećanom vodostaju. Gradnja pontonskih i drugih vrsta mostova predstavljalo je grandiozan i sveobuhvatan zadatak koji su morali zajednički i usklađeno provoditi državna osmanska administracija u Istanbulu, vojni inžinjeri i lokalna uprava na terenu. Lokalna osmanska administracija, kadije i sandžakbegovi bili su dužni pribavljati, prije svega drveni materijal za izgradnju mostova u svojim pokrajinama. Za te obaveze dobijali su pismene naredbe iz Istanbulskog središta osmanske vlasti mjesecima prije sprovođenja nekog vojnog pohoda.
Početkom maja 1463. god. 150.000 osmanskih vojnika se na čelu sa sultanom Mehmed II El-Fatihom , preko Skoplja, Kosova, Novog Pazara, Svjenice, Prijepolja i Pljevalja spuštilo na Drinu. Pošto je tri mjeseca ranije Ishabeg-Isaković kao sultanova prethodnica prešala preko Lima u Prijepolju to je i glavnina osmanske vojske, na čelu sa sultanom fatihom, početkom maja išla istim, osiguranim putem.