Zejnil (ime)
Idi na navigaciju
Idi na pretragu
Zejnil
| Izgovor | Zèjnil |
|---|---|
| Rod | muški |
| Porijeklo | |
| Značenje | ukras, ures pobožnih |
| Porijeklo | arapsko |
Zejnil (Zèjnil)
gen. -a; vok. Zèjnile; prisv. pridjev Zèjnilov; Zéjnil, gen. -a; vok. ZéjniIe; prisv. pridjev Zéjnilov; muško ime (frekv.).
< tur. Zeynel (lično m. ime), skr. od ar. Zäyn-ul-ʻābidīn = ukras, ures pobožnih.
Ime Zejnil samo po sebi nema značenja i ne može se prevesti, ali predstavlja prvi dio složenog naziva Zäyn-ul-ʻābidīn. Tako je bio nazvan Äbū Ḥasan ʻAlīibniäl Ḥusäyn ibn Alī ibn Äbī Tālib, unuk četvrtog halife Alije i praunuk Muhammedov, četvrti imam šiija (659-713). Njega su šiije poštovale kao i samog Aliju pa je njegov nadimak Zäyn-ul-ʻābidīn bio vrlo popularan. Pošto je takvo ime dugo i teško za izgovor, počelo se skraćivati u oblik Zäynil.
Hipok. Zéjno[1]
Literatura
- ↑ Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost u Sarajevu, Monografije I, Sarajevo, 1977.