Bosanski jezik u Sandžaku

Bosanski jezik u Sandžaku danas se nalazi u zoni utjecaja srpsko- ga i crnogorskoga jezika čiji standardi neupitno djeluju na pojedi- ne segmente jezika sandžačkih Bošnjaka.

Bosanski jezik u sjevernome Sandžaku

Srpski jezik je u obrazovnim, javnim i drugim državnim ustanovama dominantan, što će donekle imati za posljedicu i određene deformacije unutar dijalekatske baze govornika bosanskoga jezika. Proces jezičke deasimilacije i vraćanja svijesti o značaju bosanskoga jezika za očuvanje nacionalnoga identiteta Bošnjaka Sandžaka došao je u pretfinalnu fazu uvođenjem bosanskoga jezika, prvo kao fakultativnoga predmeta, a zatim cjelokupnoga osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja na bosanskome jeziku u školama gdje se većina đaka odluči za taj vid izvedbe nastave. Međutim, on još uvijek kvalitativno nije dovršen, naročito u dijelu izrade nastavnih planova i programa, udžbenika i literature, čemu su uzrok, s jedne strane, neizvršavanje obaveza državnih organa zaduženih za realizaciju tih projekata i, s druge strane, nedovoljna upućenost, nestručnost i neodgovornost onih koji su preuzeli da u ime Bošnjaka dovrše taj delikatni posao.

Tako su se u pojedinim udžbenicima potkrale nedopustive greške, što je dovelo do situacije da roditelji i đaci, s obzirom na to da se za obrazovanje na maternjem jeziku odlučuje svaka generacija učenika pojedinačno, u manjoj mjeri izaberu školovanje na bosanskome jeziku. Međutim, sve jača opća svijest o vlastitome maternjem jeziku i potrebi cjelovitoga rješavanja njegovoga statusa kod svih generacija Bošnjaka Sandžaka pojačava i težnju za alternativnim oblicima učenja, u čemu su od važnosti lokalni i regionalni mediji kao i stručna i opća literatura na bo- sanskome jeziku, što na koncu dovodi do razlučivanja nekoliko tipova sandžačkih govornika bosanskoga jezika:

Prvi tip čine generacije starijih koji se skoro isključivo koriste sandžačkim dijalektom bosanskoga jezika bez pokušaja da svoj govor prilagode standardnome bosanskome ili srpskome jeziku.

Drugi tip jeste srednja generacija koja je doskora u zvaničnoj komunikaciji isključivo govorila standardnim srpskim jezikom, a sada, usljed navedenih procesa, pokušava usvojiti standardni izričaj bosanskoga jezika, što dovodi do svojevrsne hibridnosti njenog govora.

Treći tip čine pripadnici bošnjačke inteligencije, učenika i studenata kod kojih preovladava aktuelni normativni standard bosanskoga jezika s minimalnim prisustvom obilježja sandžačkoga dijalekta i standardnoga srpskoga jezika.

Prema izloženome, tendencija je da u skorijoj budućnosti većina Bošnjaka srbijanskoga dijela Sandžaka u najvećoj mjeri usvoji normu standardnoga bosanskoga jezika s određenim dijalekatskim karakteristikama.

U ostatku Srbije, enklave bosanskoga jezika skoro su na iščeznuću i mogu se prepoznati tek u sporadičnim slučajevima i isključivo kod svjesnijih pojedinaca.

Bosanski jezik u južnome Sandžaku

Govornici bosanskoga jezika u južnome dijelu Sandžaka susreću se s drugačijim izazovima, s obzirom na jezičku politiku i lingvističke prilike u toj državi. Standardni crnogorski jezik još se uvijek nalazi u fazi definiranja, standardiziranja i izgradnje, što je dodatno usporeno osporavanjem postojanja tog jezika od strane srpskih lingvista, kako iz Crne Gore, tako i iz Srbije, što bismo mogli okarakterizirati nacionalnom jezičkom politikom. Da bi nadomjestile taj nedostatak i napravile prevagu u odnosu na srpski jezik, državne institucije koje stoje iza projekta crnogorskoga jezika pokušavaju u ovaj lingvistički sistem integrirati posebnosti drugih autohtonih naroda na ovome prostoru. Po prirodi stvari, Bošnjaci su, s obzirom na leksičku bazu, kulturno naslijeđe i književna i jezička dostignuća, najpodesniji za taj proces te će se u najnovije vrijeme njihovi pisci intenzivno ugrađivati u crnogorski književni kanon, školsku lektiru i sve druge oblike izgradnje kulturnoga i jezičkoga identiteta, a njihova djela prilagođavati crnogorskome pravopisu, kao što je slučaj s nekolicinom autora čija su djela u čitankama već s bosanskoga prevedena na crnogorski.

Dugoročno, naročito iz razloga što Bošnjaci u Crnoj Gori nemaju mogućnost obrazovanja na maternjem jeziku, ovaj projekt može dovesti do ozbiljnijih jezičkih asimilacija u korist crnogorskoga a nauštrb bosanskoga jezika. U krajnjoj liniji, to će zavisiti od svijesti inteligencije i političkih predstavnika Bošnjaka koji su u poziciji da ovaj projekt modeliraju na način koji će bosanskome jeziku osigurati ravnopravnost u odnosu s crnogorskim i jezicima drugih naroda u ovoj državi.