Razlika između izmjena na stranici "Bosančica"

Izvor: Sandžakpedija
Idi na navigaciju Idi na pretragu
(Nova stranica: '''Bosančica''' ili '''Bosanska ćirilica''' je autentično i posebno pismo nastalo u srednjovjekovnoj Bosni i okolnim krajevima.<ref nam...)
 
Red 1: Red 1:
−
'''Bosančica''' ili '''Bosanska ćirilica''' je autentično i posebno [[Pismo (jezik)|pismo]] nastalo u srednjovjekovnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] i okolnim krajevima.<ref name="Balic">{{cite book|title=Die Kultur der Bosniaken, Supplement I: Inventar des bosnischen literarischen Erbes in orientalischen Sprachen|last=Balić|first=Smail|year=1978|publisher=Adolf Holzhausens, Vienna|location=Vienna|isbn=|pages=49–50, 111|url=}}</ref> Do sada najuravnoteženiji prikaz bosančice je dao [[paleograf]] [[Vladimir Mošin]], koji razlikuje tri centra zračenja u nastanku bosančice, ili zapadne ćirilice, što je najčešće moderno ime:
+
'''Bosančica''' je autentično i posebno [[Pismo (jezik)|pismo]] nastalo u srednjovjekovnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] i okolnim krajevima.<ref name="Balic">{{cite book|title=Die Kultur der Bosniaken, Supplement I: Inventar des bosnischen literarischen Erbes in orientalischen Sprachen|last=Balić|first=Smail|year=1978|publisher=Adolf Holzhausens, Vienna|location=Vienna|isbn=|pages=49–50, 111|url=}}</ref> Do sada najuravnoteženiji prikaz bosančice je dao paleograf Vladimir Mošin, koji razlikuje tri centra zračenja u nastanku bosančice, ili zapadne ćirilice, što je najčešće moderno ime:
  
−
* humsko-dukljanski prostor
+
*humsko-dukljanski prostor
−
* područje [[Dubrovnik]]a
+
*područje Dubrovnika
−
* područje srednje [[Dalmacija|Dalmacije]]
+
*područje srednje Dalmacije
 
   
 
   
 
Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, begovica i, sve češće, zapadna ćirilica.
 
Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, begovica i, sve češće, zapadna ćirilica.
 
[[Datoteka:Humacka ploca.jpg|thumb|200px|desno|Humačka ploča, 10-11. vijek]]
 
[[Datoteka:Humacka ploca.jpg|thumb|200px|desno|Humačka ploča, 10-11. vijek]]
−
* U naučnoj literaturi se, pored ostalog kaže: "Šireći se od 10. vijeka sa istoka, iz [[Bugarska|Bugarske]], val [[ćirilica|ćirilice]] zahvatio je i dio bosanskog područja, gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesama [[glagoljica|glagoljice]] i [[latinica|latinice]]. To pismo ima svoj osobiti [[duktus]], odbacuje stilska slova, a uvodi nove znakove za svoj jezik, te sa oblikom i [[pravopis]]om razlikuje od bugarske i srpske [[Ćirilica|ćirilice]].
 
−
* Broj spomenika pisanih bosančicom veći je i raznovrsniji u odnosu na spomenike pisane glagoljicom, jer veliki broj njih je u pojedinim periodima prepisivan sa bosanske glagoljice na bosančicu.
 
−
* Mnogi spomenici pisani u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], rukopisni i ostali, uništavani su u višestoljetnom procjepu između neprijateljskih crkava, Istoka i Zapada, mađarske invazije, poslije osmanlijskog prisustva u Bosni. Samo jedan fragment knjige iz vremena bosanske samostalnosti čuvan je do rata u Bosni, to je [[Čajničko jevanđelje]]. Ostalo je rasuto po svijetu. Zato se smatralo da nema bosanskih rukopisa.
 
−
* Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste [[Humačka ploča]] (10. vijek) zatim [[Povelja Kulina bana]] od 29.08.1189. godine.
 
−
[[Datoteka:Hval.jpg|thumb|200px|lijevo|Hvalov rukopis iz 1404.]]
 
−
* Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]],
 
−
[[Miroslavljevo evanđelje]] (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, natpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala [[Crkva bosanska]] i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.
 
  
−
*Na bosančici su pisani i [[Povaljski prag]] na ostrvu Braču 1184, listina omiškog kneza Đure Kačića [[Dubrovnik]]u 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]). Brojni su natpisi na [[stećak|stećcima]]. Od 16. do 18. vijeka bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u [[Dubrovnik]]u, [[Makedonija|Makedoniji]], [[Bosanska krajina|Krajini]], na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih porodica i do najnovijih vremena.
+
*U naučnoj literaturi se, pored ostalog kaže: "Šireći se od 10. vijeka sa istoka, iz [[Bugarska|Bugarske]], val [[ćirilica|ćirilice]] zahvatio je i dio bosanskog područja, gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesama [[glagoljica|glagoljice]] i [[latinica|latinice]]. To pismo ima svoj osobiti duktus, odbacuje stilska slova, a uvodi nove znakove za svoj jezik, te sa oblikom i [[pravopis]]om razlikuje od bugarske i srpske [[Ćirilica|ćirilice]].
 +
*Broj spomenika pisanih bosančicom veći je i raznovrsniji u odnosu na spomenike pisane glagoljicom, jer veliki broj njih je u pojedinim periodima prepisivan sa bosanske glagoljice na bosančicu.
 +
*Mnogi spomenici pisani u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], rukopisni i ostali, uništavani su u višestoljetnom procjepu između neprijateljskih crkava, Istoka i Zapada, mađarske invazije, poslije osmanlijskog prisustva u Bosni. Samo jedan fragment knjige iz vremena bosanske samostalnosti čuvan je do rata u Bosni, to je Čajničko jevanđelje. Ostalo je rasuto po svijetu. Zato se smatralo da nema bosanskih rukopisa.
 +
*Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste [[Humačka ploča]] (10. vijek) zatim [[Povelja Kulina bana]] od 29.08.1189. godine.
 +
 
 +
[[Datoteka:Hval.jpg|thumb|200px|lijevo]]
 +
 
 +
*Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]],
 +
 
 +
Miroslavljevo evanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, natpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.
 +
 
 +
*Na bosančici su pisani i [[Povaljski prag]] na ostrvu Braču 1184, listina omiškog kneza Đure Kačića [[Dubrovnik]]u 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]). Brojni su natpisi na [[stećak|stećcima]]. Od 16. do 18. vijeka bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makedoniji, Krajini, na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih porodica i do najnovijih vremena.
 
*Od najstarijeg doba postojala su dva oblika bosančice: ustav, kojim su se pisane povelje, listine i isprave vladara bosanskih visokih plemstva (npr. Povelja Kulina bana) - od 10. do 15. vijeka - do ulaska Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski krug; i drugi: kurziva,  kojom su pisani rukopisi od 13. vijeka pa dalje do 19 i 20. vijeka.
 
*Od najstarijeg doba postojala su dva oblika bosančice: ustav, kojim su se pisane povelje, listine i isprave vladara bosanskih visokih plemstva (npr. Povelja Kulina bana) - od 10. do 15. vijeka - do ulaska Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski krug; i drugi: kurziva,  kojom su pisani rukopisi od 13. vijeka pa dalje do 19 i 20. vijeka.
  
−
== Reference ==
+
==Literatura==
−
{{refspisak}}
 
  
−
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49823 Povaljski prag - Hrvatska enciklopedija]
+
*"Pišem ti bosančicom", Amra Zulfikarpašić, Lejla Nakaš, ULUPUBIH, Sarajevo, 2016.
−
 
+
*"Stećci bosanski stil: Iliri, maniheji, bogumili", Ragib Lubovac Čelebija, Šahinpašić, Sarajevo, 2016
−
== Literatura ==
 
−
* "Pišem ti bosančicom", Amra Zulfikarpašić, Lejla Nakaš, ULUPUBIH, Sarajevo, 2016.  
 
−
* "Stećci bosanski stil: Iliri, maniheji, bogumili", Ragib Lubovac Čelebija, Šahinpašić, Sarajevo, 2016
 
 
*Zelić-Bučan, B. , ''Bosančica u srednjoj Dalmaciji. Izdanja Historijskog arhiva - Split'', sv. 3, Split, 1961.
 
*Zelić-Bučan, B. , ''Bosančica u srednjoj Dalmaciji. Izdanja Historijskog arhiva - Split'', sv. 3, Split, 1961.
 
*Ostojić, I. , <nowiki>''Povlja, povijesni prikaz''</nowiki>, Split, 1968.
 
*Ostojić, I. , <nowiki>''Povlja, povijesni prikaz''</nowiki>, Split, 1968.
 
*Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, <nowiki>''</nowiki>Hrvatska pisana kultura<nowiki>''</nowiki>, 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 80, {{ISBN|953-96657-3-6}}
 
*Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, <nowiki>''</nowiki>Hrvatska pisana kultura<nowiki>''</nowiki>, 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 80, {{ISBN|953-96657-3-6}}
 +
 
{{Bosanski jezik}}
 
{{Bosanski jezik}}
  
Red 35: Red 36:
 
[[Kategorija:Kultura srednjovjekovne Bosne]]
 
[[Kategorija:Kultura srednjovjekovne Bosne]]
 
[[Kategorija:Bosanski jezik]]
 
[[Kategorija:Bosanski jezik]]
 +
<references />

Verzija na dan 5 mart 2020 u 17:21

Bosančica je autentično i posebno pismo nastalo u srednjovjekovnoj Bosni i okolnim krajevima.[1] Do sada najuravnoteženiji prikaz bosančice je dao paleograf Vladimir Mošin, koji razlikuje tri centra zračenja u nastanku bosančice, ili zapadne ćirilice, što je najčešće moderno ime:

  • humsko-dukljanski prostor
  • područje Dubrovnika
  • područje srednje Dalmacije

Davani su joj različiti nazivi: bosančica, bosanska ćirilica, bosanica, bukvica, hrvatska ćirilica, hrvatsko pismo, bosansko-hrvatska ćirilica, begovica i, sve češće, zapadna ćirilica.

Datoteka:Humacka ploca.jpg
Humačka ploča, 10-11. vijek
  • U naučnoj literaturi se, pored ostalog kaže: "Šireći se od 10. vijeka sa istoka, iz Bugarske, val ćirilice zahvatio je i dio bosanskog područja, gdje se razvio u poseban oblik i posebnu varijantu ćirilice sa primjesama glagoljice i latinice. To pismo ima svoj osobiti duktus, odbacuje stilska slova, a uvodi nove znakove za svoj jezik, te sa oblikom i pravopisom razlikuje od bugarske i srpske ćirilice.
  • Broj spomenika pisanih bosančicom veći je i raznovrsniji u odnosu na spomenike pisane glagoljicom, jer veliki broj njih je u pojedinim periodima prepisivan sa bosanske glagoljice na bosančicu.
  • Mnogi spomenici pisani u Bosni, rukopisni i ostali, uništavani su u višestoljetnom procjepu između neprijateljskih crkava, Istoka i Zapada, mađarske invazije, poslije osmanlijskog prisustva u Bosni. Samo jedan fragment knjige iz vremena bosanske samostalnosti čuvan je do rata u Bosni, to je Čajničko jevanđelje. Ostalo je rasuto po svijetu. Zato se smatralo da nema bosanskih rukopisa.
  • Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste Humačka ploča (10. vijek) zatim Povelja Kulina bana od 29.08.1189. godine.
Datoteka:Hval.jpg
200px
  • Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni,

Miroslavljevo evanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, natpisi, povelje, pisma - kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.

  • Na bosančici su pisani i Povaljski prag na ostrvu Braču 1184, listina omiškog kneza Đure Kačića Dubrovniku 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u Hrvatskoj). Brojni su natpisi na stećcima. Od 16. do 18. vijeka bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makedoniji, Krajini, na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih porodica i do najnovijih vremena.
  • Od najstarijeg doba postojala su dva oblika bosančice: ustav, kojim su se pisane povelje, listine i isprave vladara bosanskih visokih plemstva (npr. Povelja Kulina bana) - od 10. do 15. vijeka - do ulaska Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski krug; i drugi: kurziva, kojom su pisani rukopisi od 13. vijeka pa dalje do 19 i 20. vijeka.

Literatura

  • "Pišem ti bosančicom", Amra Zulfikarpašić, Lejla Nakaš, ULUPUBIH, Sarajevo, 2016.
  • "Stećci bosanski stil: Iliri, maniheji, bogumili", Ragib Lubovac Čelebija, Šahinpašić, Sarajevo, 2016
  • Zelić-Bučan, B. , Bosančica u srednjoj Dalmaciji. Izdanja Historijskog arhiva - Split, sv. 3, Split, 1961.
  • Ostojić, I. , ''Povlja, povijesni prikaz'', Split, 1968.
  • Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, ''Hrvatska pisana kultura'', 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 80, Šablon:ISBN

Šablon:Bosanski jezik

  1. ↑ Šablon:Cite book
Preuzeto iz "https://wiki.sandzak.com/index.php?title=Bosančica&oldid=2124"